Crveni mač
Scorpiurus muricatus
Karakteristike
Crveni mač (Scorpiurus muricatus L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je polegnuta ili uzdignuta, prekrivena finim dlačicama, visoka 5-30 cm. Listovi su jednostavni, naizmjenični, duguljasti, cjeloviti, suženi u peteljku, dugi su 4-7 cm, široki 1-2 cm. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni po nekoliko njhi cvatove. Čašku je zelena, čine ju pet zubaca, vjenčić je građen od pet žutih latica. Prašnika ima deset, svi osim jednog srasli su u cijev. Cvate u travnju i svibnju. Plod je cilindrična mahuna duga 2-4 cm koja je gusto prekrivena crvenim, kukasto savijenim bodljama a sadrži smeđe, bubrežaste sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je una području oko Sredozemlja, u južnoj Europi i u jugozapadnoj Aziji. Staništa su mu suha i sunčana područja, makije, kamenjarski travnjaci, zapuštena zemljišta, od nizina do 1200 m nadmorske visine. Uzgaja se kao ukrasna biljka za prekrivanje tla.
Izlučuje supstance koji djeluju alelopatski na gljive roda Fusarium.
Etimologija
Latinski naziv roda Scorpiurus potječe od grčke riječi skorpiuros (škorpionovog repa). Ime vrste muricatus znači purpuran i svrdlast, potječe od naziva rod morskih puževa volaka (Murex).[1]
Na stranim jezicima nazivi su caterpillar-plant, prickly caterpillar, prickly scorpion’s-tail (eng.), chenillette sillonnée (fr.), erba lombrica comune (tal.), cagarria, granillo de oveja, hierba escorpión (špa.), cabreira, cornilhão (port.).
Rod sadrži dvije vrste, no crveni mač je jedina vrsta zabilježena u našoj flori.
Upotreba
Jestive su mahunice, mogu se jesti sirove ili termički obrađene, premda nisu ukusne.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.