Boražina Borago officinalis

Carstvo:
Red:
Boraginales
Porodica:
Vrsta:
Borago officinalis
Sinonimi:
Borago hortensis L.

Karakteristike

Boražina (Borago officinalis L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, šuplja, prekrivena čekinastim dlakama, visoka do 80 cm. Korijen je dobro razvijen. Listovi su naizmjenični, jajoliki, zadebljali i sočni, cjelovitog ruba i prekriveni brojnim dlačicama. Cvjetovi su sastavljeni od pet latica najčešće plave boje (iako se rjeđe mogu pronaći i oni s rozom i bijelom bojom) i bijelog središnjeg prstena, zvjezdolikog su oblika i vrlo dekorativnog izgleda. Cvatu oko 40 dana u razdoblju od lipnja pa sve do početka jeseni. Sjemenke su velike.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Africi i Srednjoj Americi. Kod nas boražina samoniklo raste u Dalmaciji i to najčešće na neuređenim divljim područjima. Često se uzgajati u vrtovima kao dekorativna i jestiva biljka. Razmnožava se sjemenom.

Uzgoj

Boražinu je vrlo jednostavno uzgojiti. Sjeme se sije u proljeće, lako proklije, jedino traži obilje sunca i prostora gdje će se moći neometano širiti. A kad jednom krene, teško je se riješit. Što i nije tako loše, cvjetovi su joj izrazito dekorativni a i sama biljka poprima veliku slavu kako joj je ulje od sjemenki jako cijenjeno u krugovima aromaterapije. Kako boražina raste nešto više a stabljika joj nije snažnog uspravnog rasta, nezgodno je što se za jače kiše zna polegnut na tlo a onda se ne može više podići.

Etimologija

Naziv roda Borago potječe od latinske riječi borra (četinjasta, kratka, kruta brada), pošto boražina ima listove obrasle gustim dlačicama. Ime vrste officinalis uobičajen je naziv za istaknutu ljekovitu biljku u rodu. Na stranim jezicima nazivi su borage, starflower (eng.), Borretsch, Gurkenkraut, Kukumerkraut (njem.), bourrache (fr.), borragine (tal.), borraja (špa.), borragem (port.), boraga, boreč (slo.).

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele cvjetove posjećuju cijeli dan. Najbolje luči nektar kada je vrijeme vedro i toplo, a vlažnost zraka visoka, oko 65-98%. Nektar sadrži visok postotak šećera. [1]

Upotreba

Listovi su jestivi, okusom su slični krastavcu a koriste se sirovi u salatama ili kao začin drugim jelima. Beru se dok su još mladi i prije nego što se pojave cvjetni pupoljci. Stariji listovi su deblji, dlakaviji i neprikladni za jelo. Sadrže 30-40 mg% vitamina C i oko 8 mg% karotina. Cvjetovi su također jestivi, okusom su slični listu. Cvijet i list, osim za jelo, možemo koristiti i za čaj.[2]

Sve je popularnije biljno ulje od sjemenja jer je ono bogat izvor gamalinolenske kiseline što ima veliku terapetusku vrijednost sličnu ulju noćurka.

Galerija fotografija

Podijeli