Bijeli lopoč
Nymphaea alba
Karakteristike
Bijeli lopoč (Nymphaea alba L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice lopoča (Nymphaeaceae). Korijen je u mulju dok listovi i cvjetovi plutaju na površini. Listovi su veliki, okruglasti i kožasti, duboko urezani i smješteni na dugačkim peteljkama. Cvjetovi su također veliki, oko 10-12 cm u promjeru. Vrlo su lijepi, sastavljeni su od 4 lapa čaške, imaju mnogo prašnika i bijelih latica. Cvatu od lipnja do kolovoza no otvoreni su samo od jutra do ranog popodneva.
Stanište
Rasprostranjen je u većem dijelu Europe, na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi. Staništa su mu plitka jezera, ribnjaci, rukavi rijeke sporog toka.
Etimologija
Latinsko ime roda Nymphaea potječe od grčke riječi nymphe (nimfa), zbog povezivanja staništa biljaka s mitološkim bićima koje žive u vodi. Ime vrste alba znači bijeli. Na stranim jezicima nazivi su white lotus, white water rose, European white waterlily, nenuphar (eng.), Weiße Seerose (njem.), nénuphar blanc (fr.), ninfea comune (tal.), nenúfar blanco europeo (špa.), beli lokvanj (slo., sr.).
Upotreba
Skuplja se podanak, listovi, cvjetovi i sjemenke. Podanak sadrži oko 20% škroba, jede se kuhan ili pečen, ili se suši i melje te dodaje brašnu. Smanjuje seksualni nagon. Listovi su jestivi kao mladi i cvjetni pupoljci. Sjemenke se jedu pržene ili kao zamjena za kavu. Čaj od cvjetova koristi se za nervozu i nesanicu. Dijelovi stabljike se ne konzumiraju sirovi zbog otrovnih alkaloida.[1]
