Barica Barbarea vulgaris

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Capparales
Porodica:
Vrsta:
Barbarea vulgaris
Sinonimi:
Erysimum barbarea L., Eruca barbarea Lam., Barbarea taurica DC., Barbarea balcana Pancic, Arabis barbarea Bernh.

Karakteristike

Barica ili obična repnica (Barbarea vulgaris R.Br.) je zeljasta dvogodišnja biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae). Može narasti od 30 do 90 cm u visinu. Prve godine razvija lisnu rozetu, druge godine stabljika naraste u visinu i stvaraju se cvjetovi. Stabljika je tako uspravna, razgranata i uzdužno izbrazdana. Listovi su tamnozeleni, sjajni, goli i mesnati, prizemni stoje na peteljkama, veliki su i neparno perasti. Gornji su kraći, jajolika oblika te uškama obuhvaćaju stabljiku. Na vrhovima stabljika razvijaju se cvjetovi skupljeni u uspravne grozdaste cvatove na vrhovima stapki. Cvjetovi su dvospolni, promjera 5-8 mm, vjenčić je sastavljen od 4 zlatnožute latice. Cvate od travnja do srpnja. Plodovi su oko 2 cm duge komuške koje sliče mahunama.

Klima i stanište

Rasprostranjena je na području Europe i Azije, u Sjevernoj Americi smatra se udomaćenom. Staništa su joj vlažna i pjeskovita mjesta, nalazimo je uz rijeke, putove, po vlažnim livadama. Raste od nizina do planinskog područja 1600 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinski naziv roda Barbarea dan je po sv. Barbari, kršćanskoj svetici i zaštitnici artiljerista, arhitekata, vatrogasaca, matematičara…[1] Naziv je dobila jer je zimi zelena, te se može ubrati za jelo i na dan svete Barbare koji se obilježava 4. prosinca. Ime vrste vulgaris znači običan, uobičajen.

Na stranim jezicima poznata je kao herb barbara, yellow rocketcress, wintercress (eng.), Winterkresse, Gewöhnliches Barbarakraut, Echtes Barbarakraut (njem.), barbarée commune (fr.), erba di S. Barbara comune (tal.), hierba de Santa Bárbara, erísimo barbarea (špa.), navadna barbica (slo.).

Upotreba

Mladi prizemni listovi beru se od studenog do proljeća. Bogati su vitaminom C (100-140 mg%) i nešto karotinom (9-10 mg%), jedu se sirovi ili kuhani. Od kraja ožujka, kad već postanu gorkasti, dobro ih je kuhati kao špinat, s tim da dva puta mijenjamo vodu kako bi se uklonula gorčina. Jestivi su i cvjetni pupoljci, beru se neposredno prije cvatnje. Kuhaju se vrlo kratko, oko 5 minuta i kod njih je također potrebno mijenjati vodu.[2]

Galerija fotografija

Podijeli