Američki tulipanovac

Karakteristike

Američki tulipanovac (Liriodendron tulipifera L.) je listopadno stablo iz porodice magnolija (Magnoliaceae). Stablo obično naraste oko 30 m, iako su zabilježeni primjerci veći od 50 metara. Promjer debla je 60-90 cm, kora je svijetlosiva, sa plitkim brazdama, krošnja je konusnog oblika i zbijena. Korijen je mesnat, slabo razgranat, dubok do 10 m. Kora debla je smeđa i kasnije izbrazdana. Grane su glatke, u početku crvenkaste a kasnije smeđe boje. Pupoljci su jajasti, spljošteni, imaju dvije tamnocrvene ljuske. Listovi su naizmjenični, do 15 cm široki, smješteni na dugačkoj peteljci, karakterističnog su izgleda, izgledaju kao da im je odsječen vrh, zelene su boje te vidljivo prožeti brojnim žilicama. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni, krupni, promjera 10-15 cm, stvaraju se u svibnju i lipnju na vrhovima grančica. Nisu mirisni, čine ih šest uspravnih, žutozelenih latica koje su s unutrašnje strane pri dnu narančaste boje, te vanjski dijelovi koji su povijeni. Plod je uspravan, konusnog oblika, dugačak 6-8 cm, sastavljen od 60-70 tankih ljusaka od koje neke ostaju na stablu i kroz zimu.

Stanište

Prirodno raste na području istočne Sjeverne Amerike, no širom svijeta uzgaja kao dekorativno stablo. Razmnožava se sjemenom, premda ne proklije često. Brzorastuće je drvo. Odgovara joj sunčano mjesto, vlažna klima i svježa, duboka, umjereno vlažna tla. Otporan je na gradska zagađenja zraka, bolesti i štetočine. Dobra je kao medonosna biljka, pčelama daje nektar. U Sjevernoj Americi smatra se dobrim stablom za gljivare jer se podno njih relativno često mogu naći smrčci (Morchella rufobrunnea).^[1] Živi i više od 300 godina, cvate nakon 15 godina.

Uzgoj

Uzgaja se reznicama ili iz sjemena koje se sije u jesen ili u proljeće nakon stratifikacije. Za stratifikaciju je potrebno držati sjeme u zamrzivaču 3-4 dana. Klijavost je slaba, a smatra se da su veće klijavosti sjemenke koje su rasle na vrhu stabla.

Odgovara mu duboka i plodna, vlažna tla i sunčan položaj. Ne tolerira sušu te ga je u početku potrebno redovito zalijevati. Otporna je na mraz, odrasli primjerci otporni su na niske temperature do -30°C, dok je mlada stabla manje otporna i dobro ih je zaštititi od jače zime. Živi do 500 godina. Razvijeno je više dekorativnih formi.

Etimologija

Latinsko ime roda Liriodendron grčka je složenica od riječi leirion (ljiljan) i dendron (stablo) te znači stablo ljiljana. Prema drugom izvoru potječe od grčke riječi lyra (lira, antički glazbeni instrument), zbog oblika listova. Ime vrste tulipifera odnosi se na sličnost cvijeta sa tulipanom. Na stranim jezicima nazivi su tulip tree, American tulip tree, tulip poplar, yellow poplar, whitewood (eng.), Tulpenbaum (njem.), tulipier de Virginie, arbre aux lis (fr.), tulipier, tulipifero (tal.), tulipífero de Virginia, arbol de las tulipas (špa.), tulipanovec (slo.).

Upotreba

Unutrašnji dio kore koriste se u medicini za stimuliranje srca.^[2] Korijen se koristi za poboljšanje piva od smreke, limunastog je okusa.^[3]

Drvo je cijenjeno i pogodno za upotrebu, lako se obrađuje. Koristi se za izradu glazbenih instrumenata, za olovke i šibice.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ellen Powell, (2007.), Common native trees of Virginia: tree identification guide, Virginia: Virginia Department of Forestry
2. www.uky.edu/hort/sites/www.uky.edu.hort/files/pages-attachments/liriodenprint.pdf
3. www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Liriodendron+tulipifera
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster