Žuti volujac

Karakteristike

Žuti volujac (Buphthalmum salicifolium L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili razgranata, okrugla, kratko dlakava, naraste do 70 cm visine. Podanak je drvenast i okruglast. Listovi su naizmjenični, cjeloviti ili malo nazubljeni, tupog vrha, dugi 5-10 cm, široki 5-20 mm, na obje strane prekriveni kratkim dlakama, donji listovi su na peteljkama i širi su, gornji listovi su sjedeći i duguljasti. Cvjetne glavice su pojedinačne, krupne, promjera 3-6 cm, rastu na vrhovima stabljika. U središtu su dvospolni, žuti, cjevasti i goli cvjetovi okruženi ženskim žutim, jezičastim cvjetovima i na vrhu nazubljeni. Ljuske ovoja su poput crijepova na krovu, vanjski ovojni listići su dlakavi, unutrašnji su obično goli. Cvate od lipnja do rujna. Plod je ahenij s papusom u obliku ljuskaste krunice.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi. Raste na suhim i toplim, rastresitim, kamenitim ili slabo ilovastim, vapnenačkim tlima. Nalazimo ga na livadama, na šumskim čistinama i na rubovima šuma, od nizina do pretplaninskih područja oko 1500 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinsko ime roda Buphthalmum potječe od grčkih riječi bous (govedo) i ophthalmos (oko), zbog veličine cvjetnih glavica.^[1]  Ime vrste salicifolium ukazuje na sličnost listova s listovima vrbe. Na stranim jezicima poznat je kao ox-eye (eng.), Ochsenauge, Weidenblättriges Ochsenauge, Rindsauge (njem.), buphtalme à feuilles de saule, œil de bœuf (fr.), asteroide salicina (tal.), vrbovolistni primožek (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga