Žuta vučja stopa
Aristolochia clematitis
Karakteristike
Žuta vučja stopa (Aristolochia clematitis L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice vučjih stopa (Aristolochiaceae). Stabljika je uspravna, gola, žutozelene boje, naraste i do 1 metar visine. Korijen je puzajuć, gomoljasto zadebljan. Listovi su veliki, srcoliki, smješteni na dugim peteljkama. Cvjetovi su svijetložute boje i skupljeni po 2-8 njih u pazušcima gornjih listova. Tučak je jedan, nosi puno sjemenih zametaka. Prašnika je šest. Cvate u svibnju i lipnju. Neugodnog su mirisa, oplođuju ih mali insekti koji kada uđu u donji dio cvijeta zatvara im se ulaz dlačicama sve dok ne opraše cvijet. Plod je kuglasta, zelena čahura promjera do 2 cm koja sadrži mnogo sitnih, trouglastih, smeđih sjemenki.
Stanište
Prirodno je porijekla iz Europe, danas je raširena u Aziji i Sjevernoj Americi. Korov je na livadama, vinogradima, oranicama, uz rubove šuma, živice, putove, nasipe i obale rijeka, negdje raste u velikim skupinama. Otporna je biljka, odgovaraju joj suha ali plodna, ilovasta, vapnenačka tla. Kod nas raste u nizinama, do 800 m n. v.
Etimologija
Latinski naziv roda Aristolochia potječe od grčkih riječi aristos (odličan) i lochos (porodilja), jer se biljka u prošlosti koristila za poticanje poroda.[1] Na stranim jezicima nazivi su European birthwort (eng.), Gewöhnliche Osterluzei (njem.), aristoloche clématite (fr.), aristolochia clematite (tal.), clematítide (špa.), navadni podraščec (slo.).
Upotreba
Sadrži alkaloide te je otrovna biljka. Smatra se da uzrokuje rak i endemsku nefropatiju (oštećenje bubrega). Zbog oblika cvijeta koji podsjeća na položaj fetusa (nauka o sličnosti) smatralo se da biljka pospješuje porođaj,[2] no u većim količinama služila je za izazivanje pobačaja.
Za druge životinje je također otrovna, posebice za konje.[3] Smatra se da može izazvati i ugibanje riba u ribnjaku.[4] Ako stoka popase žutu vučju stopu, mlijeko dobiva crvenkastu boju i neugodan miris.[5]
Mladim izdancima, listovima i cvjetovima hrani se strogo zaštićen uskršnji leptir (Zerynthia polyxena).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
- Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva