Žuta lužarka

Karakteristike

Žuta lužarka (Sternbergia lutea (L.) Ker Gawl. ex Spreng.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sunovrata (Amaryllidaceae). Stabljika je uspravna, visoka do 30 cm. Lukovica je okruglasta, obavijena smeđim ljuskama. Listovi su tamnozeleni, sjajni, mesnati, uspravni, linearni, široki do 0,5 cm, javljaju se početkom jeseni i ostaju preko zime. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, promjera oko 3 cm, čine ih šest zlatnožutih, ovalno eliptičnih režnjeva koji su dugi 2,5-5 cm, srasli u kratku cijev. Prašnici su nejednake dužine, ima ih 6, antere su im narančaste, filamenti su žuti. Cvate od kolovoza do listopada. Plod je mesnata kapsula, sadrži sitne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, zapadnoj i srednjoj Aziji. Kod nas je ima u primorskom području. Zaštićena je biljka. Uzgaja se kao ukrasna biljka, razmnožava se lukovicama koje se sade krajem ljeta ili početkom jeseni. Odgovara joj dobro drenirana zemlja, sunčano područje i relativna suha zemlja.

Etimologija

Naziv roda Sternbergia dan je u čast botaničara imena Kaspar Maria von Sternberg (1761. – 1838.) koji se smatra utemeljiteljem moderne paleobotanike (grane koja proučava biljne fosile i razvoj biljaka kroz geološka razdoblja), a utemeljitelj je Nacionalnog muzeja u Pragu koji čuva kolekciju minerala i fosila. Ime vrste lutea (žut), ukazuje na boju cvjetova. Na stranim jezicima nazivi su autumn daffodil, fall daffodil, lily-of-the-field, winter daffodil, yellow autumn crocus (eng.), Herbst-Goldbecher (njem.), zafferanastro giallo (tal.), azucena amarilla (špa.), rumenocvetna šternbergija (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
2. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Benjamin Zwittnig
• Benjamin Zwittnig
• JLPC
• Magnus Manske