Žuta košćela

Karakteristike

Žuti koprivić ili žuta košćela (Celtis tournefortii Lam.) je listopadno stablo iz porodice brijestova (Ulmaceae). Naraste do 6 metara visine. Kora debla je siva, tanka i glatka, mlade grančice su gole, pupovi su sitni. Korijenski sustav je dobro razvijen. Pupovi su dugi oko 5 mm, prekriveni crvenosmeđim ljuskama. Listovi su jajoliki, goli, dugi 3-7 cm, široki 1,5-5 cm, u osnovi zaokruženi, na vrhu ušiljeni, nazubljenih rubova, kožasti, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije, nalaze se na peteljci dugoj oko 1-1,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, mali, neugledni, cvatu istovremeno s listanjem u travnju kada ih oprašuju kukci. Plod je žuta, okrugla, mesnata koštunica velika do 1 cm, nalaze se na peteljci dugoj do 15 mm, dozrijeva u rujnu i listopadu. Koštica je okruglasta, bijela i glatka, obavijena mesnatim ovojem.

Stanište

Rasprostranjena je u istočnoj Europi i jugozapadnoj Aziji. Raste na sunčanim i polusjenovitim staništima u području toplih šuma. Sporog je rasta ali životni vijek joj je dug. Otporna je na sušu, skromnih je zahtjeva je u pogledu zemljišta. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Etimologija

Latinski naziv Celtis potječe od grčke riječi keltis (onaj koji tjera, bič) zbog upotrebe drva za štapove biča. Ime vrste dano je u čast francuskog botaničara Josepha Pittona de Tourneforta (1656. – 1708.).^[1]  Na stranim jezicima nazivi su oriental hackberry (eng.), Tourneforts Zürgelbaum (njem.), bagolaro dell’Etna (tal.), almez del Etna (špa.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, ugodnog su i blagog okusa.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
3. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga

Autorska prava fotografija

• Ronipinar