Zumbul
Hyacinthus orientalis
Karakteristike
Zumbuli ili hijacint (Hyacinthus orientalis L.) su višegodišnje zeljaste biljke iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Lukovica im je krupna te stvara nekoliko jezičastih, mesnatih listova i jednostavne stabljike do 50 cm visine. Listovi se u potpunosti razviju tek nakon cvatnje. Cvjetovi su mirisni, skupljeni u grozdaste cvatove građene od 6 savinutih latica. Mogu biti raznih boja ovisno o sorti. Najčešće su plavoljubičaste, međutim postoje i cvjetovi bijele, krem, žute ili narančaste boje.
Klima i stanište
Prirodno raste na području jugozapadne Azije. U Europi se uzgaja od 16. stoljeća kao ukrasne biljke. Odgovara im sunčano ili polusjenovito mjesto. Sadimo ih u hranjiva, dobro drenirana tla. Teškom tlu dodajemo pijeska.
Uzgoj
Biljke možemo razmnožavati dijeljenjem lukovica te ih saditi u kasniju jesen. Nakon cvatnje lukovice možemo ostaviti u zemlji, same će se razmnožiti. U tom slučaju cvatnja će sljedeće godine biti nešto slabija. Ukoliko ih izvadimo iz tla, skladištimo ih na temperaturi 6-10ºC. Sadimo ih dolaskom jeseni u dobro dreniranu i hranjivu zemlju na dubinu od 8 do 12 cm, uz razmak od 15 do 20 cm između lukovica.
Možemo ih uzgajati i kao sobne biljke. U proljeće je potrebno obilnije zalijevanje, dok ljeti treba pustiti da se tlo pomalo osuši. Pretjerano zalijevanje uzrokuje trulež lukovice. Nakon cvatnje režemo cvjetnu stapku a listove ostavljamo dok ne požute. Prihranjivanje i presađivanje nije potrebno.
Etimologija
Latinsko ime roda Hyacinthus bilo je ime jednog cvijeta koji je prema Homeru nikao iz krvi ubijenog Hijakinta. Ime vrste orientalis znači istočni.[1] Na stranim jezicima nazivi su common hyacinth, garden hyacinth, Dutch hyacinth (eng.), Garten-Hyazinthe (njem.), jacinthe d’Orient (fr.), giacinto comune (tal.), hijacinta (slo.).
Prorok Muhamed je rekao: “Da imam dva komada kruha, jedan bih prodao i kupio zumbule koji će mi nahraniti dušu.”
