Zlatni čagalj
Canis aureus
Karakteristike
Zlatni čagalj ili zlatni šakal (Canis aureus L.) je sisavac iz porodice pasa (Canidae). Opisano je više podvrsta koje se razlikuju prema rasprostranjenosti te fizičkim karakteristima. Krzno ima različite boje, ovisno o području, može biti crveno-smeđe, zlatno-smeđe ili srebrno-sive boje. Krzno mijenja dva puta godišnje, u proljeće i u jesen kada stare dlake otpadaju a nove rastu. Na leđima se vidi karakteristična crta koja se proteže od glave do kraja repa. Tijelo je zbijeno, rep je kitnjast i doseže do skočnog zgloba. Duljina trupa kreće se između 90 i 100 cm, dok mu rep prosječno mjeri 25 cm. Visoki su do 50 cm a težina im varira između 10 i 15 kg.
Čagalj ima neke sličnosti s lisicom. Glava im je slična s tim da su čagljevima uši veće i zaobljenije pri vrhu, a njuška je duža i zašiljenija. Rep nije tako dugačak kao rep lisice. Trag nogu također je sličan lisičjem, ali je veći. Posebno se ističe oblik otiska šape, gdje su jastučići središnjih prstiju često srasli te stvaraju oblik slova “U”.
Rasprostranjenost i stanište
Naseljava sjevernu i sjeveroistočnu Afriku, jugoistočnu i središnju Europu, Malu Aziju, Bliski Istok i jugoistočnu Aziju. U Europu su se čagljevi prvo proširili nakon posljednjeg ledenog doba, s početnom prisutnošću na Balkanskom poluotoku duž južnih obala Sredozemnog mora i Crnog mora. Tijekom 20. stoljeća, širili su se prema zapadu uzduž rijeka i istočne obale Jadranskog mora. Kasnije su se počeli pojavljivati i u sjevernijim zemljama, uključujući Njemačku i Slovačku.
U Hrvatskoj, počeli se nastanjivati područje unazad nekoliko desetljeća, postali su sveprisutni i šire svoj areal. Rast populacije može se povezati s promjenama u staništu i smanjenjem populacije vuka, čime se stvaraju povoljni uvjeti za njihovo širenje. Može ih se naći i na otocima.
Zbog svoje široke rasprostranjenosti, vode se kao najmanje zabrinjavajući prema statusu ugroženosti vrsta.
Razmnožavanje
Čagljevi su monogamne životinje te ostaju s partnerom do smrti. Pare se krajem zime i početkom proljeća a proces započinje zavijanjem i dozivanjem. Nakon parenja, ženka je trudna oko 60 dana, što je slično kao i kod ostalih psa. Okoti se tijekom proljeća u jamama i drugim dobro skrivenim mjestima, obično donoseći na svijet 5-8 mladih.
Mladi čaglji su slijepi tijekom prvih 12-14 dana, tijekom kojih sisaju majku. Majka tijekom tog razdoblja počinje dovoditi plijen mladima, hrani ih i brine se o njima, a kasnije ih uči loviti. Za to vrijeme mužjak čuva obitelj a kada su u opasnosti, mužjak nastoji skrenuti pažnju napadača na sebe kako ne bi ugrozio leglo. Tijekom tog vremena, ženka tjera mlade u brlog i ostaje na straži.
Obično tijekom jeseni mladi čaglji postanu dovoljno stari da postanu samostalni. Ženke spolnu zrelost postižu sljedeće godine, obično u dobi od 11 mjeseci dok mužjaci spolno sazrijevaju nakon 21-22 mjeseca. Prosječni životni vijek im traje 12-15 godina.
Čagljevi su teritorijalne životinje i obično jedan par dijeli teritorij od veličine 2-3 četvorna kilometra, koji agresivno brane od drugih. Označavaju teritorij mokraćom i izmetom a komuniciraju međusobno putem različitih zvukova, uključujući cviljenje, zavijanje i karakteristično lajanje.
Prehrana
Čagljevi su svežderi te se prilagođavaju dostupnoj hrani ovisno o okolišu i sezoni. Aktivni su u sumraku kada izlaze u potragu za hranom a često i zalaze u naseljena područja, dvorišta i ljudske nastambe. Što se tiče lova, hrane se pernatim i dlakavim divljim životinjama koje mogu svladati u što se ubraja i domaća stoka. Tijekom obroka, jedu plijen naizmjenično dok jedna skupina čuva stražu. Kada love manje plijenove, čaglji to obično čine samostalno. Nakon što uhvate plijen, prvo isisaju krv i jedu unutarnje organe, dok preostatak plijena često zakopaju. Od biljaka jedu smokve, mladi kukuruz, grožđe i drugu biljnu hranu te mogu prouzročiti znatne štete na usjevima.
Tijekom dana, čaglji ostaju skriveni, ali često koriste glasno zavijanje kako bi privukli druge čagljeve i zajedno krenuli u lov. Lov mogu obavljati samostalno, u paru ili rjeđe, u čoporu, koji se tada sastoji od pet do osam jedinki.
Etimologija
Naziv roda Canis vezan je za pojam pasa što opisuje usku povezanost životinja. Ime vrste aurum znači zlatan. Na stranim jezicima nazivi su golden jackal, common jackal (eng.), Goldschakal (njem.), chacal doré, chacal commun (fr.), sciacallo dorato (tal.), chacal común, dorado (špa.), evrazijski šakal, zlati šakal, navadni šakal (slo).
