Zlatna jezičnica Ligularia sibirica

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Tribus:
Senecioneae
Vrsta:
Ligularia sibirica
Sinonimi:
Cineraria sibirica (L.) L., Othonna sibirica L., Senecio cacaliifolius Sch. Bip., Senecio sibiricus (L.) L. f.

Karakteristike

Zlatna jezičnica ili sibirska jezičnjača (Ligularia sibirica L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljike su uspravne, nerazgranate, šuplje na presjeku, gole ili dlakave, narastu oko 100-250 cm visine. Listovi su krupni, srcoliki, dugi 10-15 cm, široki 8-12 cm, sitno nazubljenih rubova, nalaze se na dugim peteljkama. Listovi na stabljici su mali, bez peteljke i sljubljeni uz nju. Cvjetovi su skupljeni u do 60 cm duge guste cvatove na vrhovima stabljika, čine ih 8-10 vanjskih žutih, jezičastih cvjetova, te središnji cjevasti cvjetovi. Cvate od lipnja do rujna. Plod je smeđecrveni ahenij s bijelim papusom.

Stanište

Rasprostranjena je u središnjoj i istočnoj Europi, te u Siberiji na sjeveru Azije. Kod nas je zabilježena samo u Nacionalnom parku Plitvička jezera, na nadmorskoj visini od 680 m. U Crvenoj knjizi flore Hrvatske vodi se kao kritično ugrožena i strogo je zaštićena vrsta.[1] Ponekad se sadi kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom, traži sunčano stanište i vlažno tlo.

Etimologija

Naziv roda Ligularia umanjenica je od latinske riječi lingua (jezik), zbog oblika zrakastih cvjetova. Ime vrste sibirica ukazuje na stanište na Sibiru.[2] Na stranim jezicima nazivi su Sibirischer Goldkolben (njem.), ligulaire de Sibérie (fr.), sibirska pijavčnica (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli