Zlatinjak

Karakteristike

Zlatinjak (Asplenium ceterach L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice slezenica (Aspleniaceae). Niskog je rasta, tek do 20 cm visine. Rizom je kratak, uspravan i razgranat, crnosmeđe boje, prekriven crnosmeđim ljuskama. Listovi su jednostruko perasti, na svakoj strani je naizmjenično smješteno 9-12 plojki u cik-cak formi, jajolikog su oblika, tupog vrha, cjeloviti i na rubovima bijele boje, kožasti su, na prednjoj strani tamnozelene su boje i gole a s druge strane svijetlosmeđe s jasno vidljivim zlatnim ljuskama koje zimi poprime tamnosmeđe boje. Sorusi su u početku prekriveni ljuskama, induzij često u početku propada. Spore dozrijevaju od lipnja do kolovoza.

Stanište

Zlatinjak nalazimo u južnoj, zapadnoj i središnjoj Europi sve do 2700 metara nadmorske visine. Običava rasti na sunčanima područjima iz pukotina stijena, na suhim zidovima i kamenima, ima je i u sjenovitim šumama i šikarama. Vrlo je izdržljiva na sušu.

Veoma je varijabilna vrsta, uz tipičnu podvrstu ssp. ceterach dokumentirana je i podvrsta javorkin zlatinjak (Asplenium ceterach ssp. bivalens) koja je krupnijeg rasta^[1], razlike su još vidljive kroz dimenzije stoma, spora i prema broju kromosoma. Ime je dano u čast mađarskog botaničara imena Sándor Jávorka (1883. – 1961.). Opisana su i dva varijeteta: var. officinarum koji ima listove cjelovitih rubova i var. crenatum čiji listovi su narovašeni i pomalo krpasti.^[2]

Uzgaja se kao ukrasna biljka. Ne podnosi poplavljenu ili vlažnu zemlju, u razdoblju suše listovi se zarolaju kako bi bolje zadržali vlagu.

Etimologija

Latinsko ime roda Asplenium potječe od grčke riječi splen što znači slezena, a isto je vidljivo i u drugom našem nazivu ljekovita slezenica. Ime vrste potječe od arapske riječi cheterak kako su arapi zvali ovu vrstu.^[3] Naš naziv zlatinjak ukazuje na zlatne ljuske na naličju listova. Na stranim jezicima nazivi su rustyback fern (eng.), Milzfarn, Schriftfarn, Apothekerfarn (njem.), cétérach officinal (fr.), cedracca comune, cedracca (tal.), doradilla (špa.), navadna slatinka (slo.), zlatna paprat (sr.).

Upotreba

Biljka se u srednjem vijeku koristila za liječenje bolesti slezene zbog građe listova koji su navodno nalik slezeni. Danas se u narodnoj medicini cijela stabljika bez korijena ponekad koristi kao diuretik, za poticanje znojenja i za čišćenje krvi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
2. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga