Zijevalica
Antirrhinum majus
Karakteristike
Velika zijevalica (Antirrhinum majus L.) je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice trputaca (Plantaginaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, naraste u prosjeku oko 1 metar visine. Listovi su nasuprotni, naizmjenični ili pršljenasto smješteni, kopljastog su oblika. Cvjetovi su skupljeni u klasove uzduž vrha stabljika. Mogu biti bijele, crvene, ružičaste, narančaste ili žute boje, a u nekih sorta su i višebojni. Cvate od lipnja do listopada. Plod je ovalna kapsula koja sadrži brojne male sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je na području Europe. Vrstu ponegdje nalazimo u prirodi, naročito uzduž naše obale na siromašnim tlima i pukotinama stijena. Vrlo često se uzgaja u dvorištima i cvjetnjacima te tako postoji velik broj kultivara.
Etimologija
Latinski naziv roda Antirrhinum potječe od grčkih riječi anti (protiv, umjesto, ovdje u smislu sličnosti) i rhis (nos), zbog čahure koja se u dozrijelom stanju uspoređuje s licem majmuna.[1] Ime vrste majus komparativ je pridjeva magnus (velik) za srednji rod. Na stranim jezicima nazivi su snapdragon (eng.), Große Löwenmaul, Garten-Löwenmaul (njem.), grand muflier, muflier à grandes fleurs, gueule-de-loup, gueule-de-lion (fr.), bocca di leone comune (tal.), boca de dragón (špa.), boca-de-leão, bocas-de-lobo (port.), veliki odolin, zajček, pasja glava, žabji gobec (slo.).
Uzgoj
Raste na izravnom suncu, laganom i dobro dreniranom tlu. Sijemo je u ožujku na zatvoreno. Moguća je i izravna sjetva na vrtnu gredicu u travnju ili srpnju. Presađujemo na razmak od 40-80 cm. Kada biljka naraste oko 10 cm, uklonimo vrh da bi potaknuli rast bočnih izboja i grmolik rast biljke. Cvjeta već prve godine no biljka bude još niska. Sljedeće godine cvate obilnije i naraste u visinu i širinu. Uspješno se sama zasijava pri čemu se križa. Osim sjemenom razmnožava se i drvenastim reznicama. Uzimaju se početkom jeseni ili u proljeće te ukorijenjuju u propusnom supstratu.
Otporna je na sušu, no mlade biljke, naročito one posijane u posude redovito zalijevamo. Gnojidba je moguća u vrijeme cvatnje, no nije nužna. Redovnim uklanjanjem ocvalih cvjetova postižemo dugotrajniju cvatnju.
Osobito je zanimljiva djeci, jer ih igrajući se mogu pritisnuti i onda otvara svoja “ustašca”.
