Zidna salatika Mycelis muralis

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Mycelis muralis
Sinonimi:
Chondrilla muralis Lam., Cicerbita muralis (L.) Wallr., Lactuca muralis L., Mycelis angulosa Cass, Prenanthes muralis L.

Karakteristike

Zidna salatika (Mycelis muralis (L.) Dumort.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, gola, tanka, u gornjem dijelu razgranata, naraste do 100 cm visine. Donji listovi su veliki, tanki, perasti i s izraženim režnjevima nazubljenog ruba, vršni režanj je najveći. Listovi na sredini i u gornjem dijelu stabljike bez peteljke su i sve su manji i rjeđi, gotovo da izostaju. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u rastresene metličaste cvatove na vrhovima stabljika. Mali su, sastavljeni od pet žutih jezičastih cvjetova. Cvjetaju od lipnja do kolovoza. Plod je crnkasta roška s 12-15 rebara, sužena u izduženi, bijeli kljun, papusom čine jedan red dlačica koje sjemenu omogućuju lako rasprostranjivanje vjetrom. Biljka kada se zareže izlučuje bijeli mliječni sok.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području Europe. Raste na umjereno kiselim, humusnim zemljištima sjenovitih područja, u listopadnim i crnogoričnim šumama, na zapuštenim zemljišta, uz stare zidove i drugo. Možemo je naći od nizina do 1800 m n. v. Česta je biljka premda je obično nalazimo više kao pojedinačni primjerci razasuti okolo na čistinama.

Etimologija

Naziv roda Mycelis dao joj je francuski botaničar Alexandre Henri Gabriel de Cassini (1781. – 1832.), poznat po proučavanju porodice glavočika (Asteraceae). Ime vrste muralis znači da raste na zidovima.[1] Na stranim jezicima nazivi su wall lettuce (eng.), Mauerlattich (njem.), laitue des murailles, laitue des murs (fr.), lattuga dei boschi (tal.), lechuga de los muros (špa.), zajčji lapuh (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi. Beru se prije početka cvatnje jer kasnije mliječni sok sadrži otrovne alkaloide.[2]

Galerija fotografija

Podijeli