Zeljasta bjeloglavica
Dorycnium herbaceum
Karakteristike
Bjeloglavica (Dorycnium herbaceum Vill.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna ili uzdižuća, razgranata, pri osnovi odrvenjela, u gornjem dijelu je prorijeđeno dlakava, naraste do 50 cm visine. U gornjem dijelu je prekrivena dlačicama. Listovi su skupljeni u pršljenove, izduženi su, obrnuto jajasti, u početku dlakavi, kasnije ogole ili su tek rijetko dlakavi, dugi do 1,5 cm, široki oko 5 mm, nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi su dugi 5-7 mm, skupljeni po 12-25 u guste štitaste cvatove i nalaze se na dugim drškama koje su duže od čaške, čaške ima kratke zupce i kratko je dlakava, vjenčić je bijeli. Cvatu od svibnja do kolovoza. Plod je ovalna, glatka mahuna dužine 3-4 mm koja sadrži 1-2 smećkaste sjemenke.
Medonosna je biljka, daje nektar i malo peluda. Dnevni prinosi su oko 3 kg, ukupni 20 kg po košnici. Med je svijetao, ukusan, brzo se kristalizira.[1]
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj i istočnoj Europi, u Maloj Aziji na području oko Crnog mora. Raste na na kamenjarskim pašnjacima,, na sunčanim i polusvijetlim mjestima, na suhom, karbonatnom tlu bazične reakcije. Slabe je krmne vrijednosti.
Etimologija
Naziv roda Dorycnium je kod Dioskorida bilo ime za jedan primorski šib. Ime vrste herbaceum znači zeljast. Na stranim jezicima nazivi su Krautiger Backenklee (njem.), trifoglino erbaceo (tal.), mnogocvetna španska detelja (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
