Zelena joha
Alnus viridis
Karakteristike
Zelena joha ili planinska joha (Alnus viridis (Chaix.) D.C.) je listopadni grm ili nisko stablo iz porodice brezovki (Betulaceae). Naraste do 3 metra visine tvoreći gustu i nepravilnu krošnju. Korijenski sutav je plitak ali snažan i dobro razgranat. Grančice su elastične i tanke, okrugle, crvenosmeđe boje, u početku su prekrivene finim dlačicama i ljepljive. Kora je u početku siva i glatka, izraženih lenticela, kasnije postane crna i naborana. Pupoljci su uskojajasti, nemaju dršku, goli, ljepljivi, sjajni, ljuske su zelene, smeđecrvene, crvenoljubičaste, vršni pupovi su ušiljeni, iste veličine kao postrani koji više ili manje odstoje od grane. Listovi su jajasti, nazubljenih rubova, oštrih vrhova, dugi 3-8 cm, široki 2-6 cm, nalaze se na kratkoj, žljebastoj peteljci, na licu su zeleni, na naličju su svjetliji i na žilama dlakavi, u početku su ljepljivi. Cvate ovisno o nadmorskoj visini, u razdoblju od travnja do lipnja nakon listanja. Muški cvjetovi skupljeni su u viseće zelene rese duge 4-8 cm i javljaju se ujesen, antere su u početku zelenkastožute, potom žute. Ženski cvjetovi su u početku uspravni, kasnije vise, skupljeni su u oko 10-15 mm duge cvatove, stvaraju se na ovogodišnjim granama, prezimljuju u pupoljcima. Češeri su veliki do 1,5 cm, u početku su zeleni, dozrijevanjem ujesen odrvene i postanu tamnosmeđi. Sjemenke su male, svijetlosmeđe, okriljene.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i sjevernoj Europi, u sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi, u planinskim područjima na 1300-2100 m nadmorske visine. Opisano je nekoliko podvrsta koje se razlikuju prema području rasta. Raste na vlažnim, kamenitim, glinenastim i kiselim tlima , u mješovitim šumama i na njihovim rubovima. Brzo raste, dobro uspijeva na siromašnim tlima. Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava dobro štiti zemljište od erozije a korisna je još jer u tlu fiksira dušik. Iz panja i korijena snažno izbijaju novi izdanci.
Etimologija
Latinsko ime roda Alnus staro je ime kod Rimljana za johu. Ime vrste viridis znači zelen,[1] a takvi su nazivi na stranim jezicima, primjerice green alder (eng.), Grün-Erle, Alpen-Erle (njem.), aulne vert, aulne de Sitka, verne (fr.), ontano verde, ontano alpino, alno di montagna (tal.), aliso verde (špa.), zelena jelša (slo.), zelena jova (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
