Zečarka
Grifola frondosa
Karakteristike
Zečarka (Grifola frondosa (Dicks.) Gray) je jestiva gljiva iz porodice Meripilaceae. Plodište je sastavljeno od mnogobrojnih klobuka koji zajedno mogu biti promjera 30-50 cm. Klobuci su smeđih nijansi, u starosti tamniji, rubovi su svjetliji i valoviti. Cjevčice su bijele, kratke, spuštaju se niz stručak, rupice su sitne, okruglaste. Stručak je bijel, kratak, jako razgranat, ekscentričan, promjera 1-4 cm. Meso je bijelo, nepromjenjivo, krhko, izraženog mirisa na brašno, ugodnog okusa. Spore su ovalne, glatke, otrusina je bijela.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Raste ljeti i u jesen u podnožju panjeva ili na korijenu listopadnih stabala, često hrastovog drveta. Često se uzgaja, pogotovo u istočnim zemljama Azije (Kina, Japan) kao prehrambena i ljekovita gljiva.
Etimologija
Latinski naziv roda Grifola potječe od grčke riječi grypon (grifon), naziva za zvijer u grčkoj mitologiji koja je imala glavu, prednje noge i krila nalik na orla, a preostali dio tijela kao lav. Simboličke odlike su joj bile hrabrost, odvažnost. Ime vrste frondosa znači lisnat.[1] Na stranim jezicima nazivi su hen-of-the-woods, ram’s head, sheep’s head (eng.), Gemeine Klapperschwamm, Laubporling, Spatelhütiger Porling (njem.), polypore en touffe, poule des bois (fr.), barbisin, poliporo frondoso, griffone, griffo (tal.), maitake, maitaque (port.), velika zraščenka, maitake (slo.), maitake (jap.).
Upotreba
Jestiva je gljiva, vrlo dobre kvalitete. Jede se isključivo kad je mlada, stare gljive su tvrde, žilave, trpke i nisu priklade za jelo. Osim uobičajene pripreme, mogu se i kiseliti.
Kao ljekovita gljiva na tržištu se može naći i u obliku kapsula, između ostalog je protutumorskog djelovanja i jača imunološki sustav.