Žalosna vrba
Salix babylonica
Karakteristike
Žalosna vrba (Salix babylonica L.) je listopadno stablo iz porodice vrba (Salicaceae). Stablo naraste do 25 m visine tvoreći široku i gustu krošnju. Kora debla je sivocrna i nepravilno izbrazdana. Grane su duguljaste, tanke i povijene često do zemlje, mladi izboji su žućkastosmeđi, u početku malo maljavi, kasnije ogole, pupoljci su mali. Listovi su naizmjenični, spiralno smješteni, svijetlozeleni i duguljasti, prema vrhu postupno ušiljeni, dugi do 15 cm, široki oko 2 cm, nalaze se na kratkim peteljkama i fino su nazubljenih rubova, a ljeti poprime žućkastu boju prije nego što otpadnu. Dvodomna je biljka te se muški i ženski cvjetovi stvaraju na odvojenim stablima. Cvjetovi su skupljeni u uspravne rese, stvaraju se u rano proljeće prije ili u vrijeme listanja. Rese se duge 2-3 cm, s tim da su ženske rese malo manje od muških. Muški cvjetovi imaju 2 prašnika i 2 nektarije, ženski cvjetovi imaju sjedeći tučak, nektarija je jedna. Plod je kapsula koja sadrži mnogo malih sjemenki.
Stanište
Prirodno raste na području sjeverne Kine. Uzgaja se u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, često se sadi u parkovima kao soliter. Razmnožava se reznicama. Raste na vlažnim i dobro dreniranim zemljištima, na položaju punog sunca ili polusjene. Stablo brzo raste, no kratko živi, 50-75 godina.
Etimologija
Prvi ju je opisao Carl Linnaeus 1736. godine. Latinsko ime roda Salix bilo je ime kod Rimljana za vrbu.[1] Ime vrste babylonica ukazuje na babilonsko područje drevne Mezopotamije (jugozapadna Azija) za koje se smatralo da je domovina biljke. Linnaeus je mislio da je stablo referencirano u Bibliji u Psalmu 137, no danas se zna da se to odnosi na vrstu topole Populus euphratica. Epitet žalosna vrba dobila je zbog visećih grana.
Na stranim jezicima poznata je kao weeping willow, Babylon willow (eng.), Echte Trauerweide (njem.), saule pleureur (fr.), salice piangente (tal.), sauce llorón (špa.), vrba žalujka (slo.).
Upotreba
Zbog savitljivosti grančica mogu se koristiti u izradu košara.
