Žabočun

Karakteristike

Obični žabočun (Alisma plantago-aquatica L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice žabočuna (Alismataceae). Stabljika je uspravna, gola, u gornjem dijelu jako razgranata, visoka do 100 cm. Listovi su skupljeni u prizemnu rozetu, eliptični su ili ovalni, dugi 15-30 cm, nalaze se na dužoj peteljci. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, promjera oko 1 cm, skupljeni su u rahle metličaste cvatove. Čine ih tri bijele latice, prašnika ima šest. Cvate od lipnja do rujna. Plod je ahenij.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, Aziji, sjevernoj i srednjoj Africi. Raste u velikim skupinama na vlažnim i umjereno kiselim tlima bogatim dušikom, staništa su mu močvarne livade, obale ili plitka mjesta rijeka i jezera.

Etimologija

Latinski naziv roda Alisma bio je naziv za jednu vodenu biljku kod Dioskorida, vjerojatno potječe do grčke riječi hals (sol, more), zbog vodenog staništa.^[1] Ime vrste plantago-aquatica znači vodeni trputac, ukazuje na sličnost listova s listovima trputca (Plantago). Na stranim jezicima nazivi su European water-plantain, common water-plantain, mad-dog weed (eng.), Gewöhnliche Froschlöffel (njem.), plantain d’eau commun (fr.), cinquenervi d’acqua, cucchiaio, piantaggine acquatica (tal.), llantén acuático (špa.), tanchagem-da-água (port.), trpotčasti porečnik (slo.).

Upotreba

Jestivi su su gomolji. Sadrže puno škroba, jedu se kuhani ili pečeni.^[2]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec

Autorska prava fotografija

• Bff
• Christian Fischer
• Regani
• Bff
• Stefan Lefnaer
• Aiwok
• Bff