Vunasti osjak Cirsium eriophorum

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Cirsium eriophorum
Sinonimi:
Carduus eriophorus L., Cirsium dinaricum Vandas, Cnicus eriophorus (L.) Roth, Cnicus eriophorus Baumg.

Karakteristike

Vunasti ili vunenasti osjak (Cirsium eriophorum (L.) Scop.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, robusna, vunasto dlakava, nema trnove, slabo razgranata, naraste do 150 cm visine. Listovi su duboko razdijeljeni, režnjevi su lancetasti i svi su obrasli bodljikavim trnovima, na licu su zeleni, naličje je bijelo pustenasto, prizemni listovi skupljeni su u rozeti, imaju duge peteljke, gornji su sjedeći. Cvjetovi su grimizni, cjevasti, dugi oko 3 cm, skupljeni u krupne, kuglaste ili malo spljoštene cvjetne glavice, velike su 5-7 cm i vrlo zanimljivog izgleda, nalaze se pojedinačno na vrhovima stabljika. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je ahenij s bijelim papusom.

Dobra je medonosna biljka, pčelama daje mnogo nektara i pelud. Na 1 ha površine sakupe preko 500 kg meda.[1]

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj Europi. Raste na planinskim travnjacima, na sunčanim i kamenitim mjestima. Kod nas ga ima puno na Velebitu, raste do 1500 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinski naziv roda Kirsion potječe od grčke riječi kirsos (proširene vene) zato što su neke vrste osjaka koristile kao lijek. Francuski botaničar Joseph Pitton de Tournefort (1656. – 1708.) dao je prema toj riječi ime rodu Cirsium. Ime vrste eriophorum ukazuje na vunaste cvatove, potječe od grčkih riječi erion (vuna) i phoreo (nositi).[2] Na stranim jezicima nazivi su woolly thistle (eng.), Wollkopf-Kratzdistel, Wollköpfige Kratzdistel (njem.), cirse laineux (fr.), cardo scardaccio (tal.), volnatoglavi osat (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli