Preskoči do glavnog sadržaja

Vrtni hibiskus

Hibiscus syriacus

Karakteristike

Vrtni hibiskus (Hibiscus syriacus L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice sljezovka (Malvaceae). Grane su uspravne, narastu do 5 metra visine. U početku su izboji dlakavi, kasnije ogole. Listovi su naizmjenični, nalaze se na kraćim peteljkama, trokraki su, glatki, krupno pilastih rubova. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, promjera do 6 cm, rastu u pazušcima listova i različitih su boja – bijeli, ružičasti, ljubičasti, plavi, grimizni. Najčešće su dvobojni s naglašenim središtem. Cvatu od lipnja do listopada. Cvjetovi su kratkog vijeka, traju svega jedan dan no kontinuirano se iz brojnih pupove stvaraju novi cvjetovi. Plod je višesjemena čahura.

Stanište

Prirodno raste u dijelovima Azije, u Europu je stigao u 16. stoljeću i od tada se uzgaja kao ukrasna biljka u vrtovima, dvorištima i parkovima. Može se uzgajati i u velikim posudama. Dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i cvjetni prah.

Uzgoj

Hibiskus raste na sunčanom i polusjenovitom mjestu, tlo treba biti dobro drenirano, bogato humusom. Nedostatak kalija u tlu dovest će do slabije cvatnje. Otporan je na niske temperature i na sušu. Razvijen je velik broj ukrasnih formi koji se obično razlikuju prema bojama cvjetova.

Biljke dobro podnose orezivanje te se često koriste za oblikovanje živih ograda. Rezidbu možemo vršiti svake godine krajem veljače ili početkom ožujka da bi grm ukrotili ili stvorili željeni oblik, te da bi se potaknulo stvaranje novih izboja. Bez obzira na to koliko jako želimo orezati, orezujemo na mjestu neposredno iznad pupa koji je smješten s vanjske strane grma.

Razmnožavanje

Razmnožavamo ga na tri načina; sjemenom, zelenim reznicama i poludrvenastim reznicama. Uzgoj iz sjemena ne daje biljke istih svojstava a sjeme sijemo u proljeće u posudu koju držimo na sjenovitom mjestu i često orošavamo. Zelene reznice uzimamo u lipnju a poludrvenaste u kolovozu. Reznice stavimo u supstrat te držimo na sjenovitom mjestu čekajući da se ukorijene. Zemlju im održavamo vlažno, zalijevamo ih odstajalom vodom ili kišnicom.

Odrasle biljke u proljeće prihranjujemo tekućim gnojivom za cvatnice. Ukoliko biljku zalijevamo direktno vodom iz slavine može se pojaviti kloroza. Pri zalijevanju trebamo biti umjereni, u slučaju prevelike količine vode može doći do opadanja listova. S druge strane, kod nedovoljnog zalijevanja smežuraju se i otpadaju pupovi.

Etimologija

Latinsko ime roda Hibiscus potječe od grčke riječi ibiskos (ljekovito sredstvo). Ime vrste syriacus znači sirijski,[1] epitet je vrsti dodijelio Carl Linnaeus krivo smatrajući da potječe iz Sirije. Na stranim jezicima nazivi su rose of Sharon, rose mallow (eng.), Straucheibisch, Syrischer Eibisch, Garteneibisch (njem.), althéa, mauve en arbre, ketmie des jardins (fr.), Ibisco cinese (tal.), rosa de Siria, altea (špa.), sirski oslez (slo.).

Upotreba

Iako vrtni hibiskus nije onaj pravi hibiskus od kojeg se pravi čaj, listovi i cvjetovi ove vrste također mogu poslužiti kao čaj.

Galerija fotografija

Pregled lokacija