Vrkuta Alchemilla vulgaris

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Alchemilla vulgaris

Karakteristike

Vrkuta (Alchemilla vulgaris L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljika se razvija bočno na rozeti, može biti uspravna ili pridignuta, ola ili malo dlakava, plavkastozelena, ljeti malo crvenkasta, visoka do 40 cm. Listovi u rozeti su razdijeljeni na 7-11 režnjeva, široki 1,5-4 cm, mekani i na obje strane su dlakavi, jako sitno nazubljenih rubova, nalaze se na oko 5-10 cm dugačkim i dlakavim drškama. Listovi na stabljici su naizmjenični. Vrkuta cvate sitnim i brojnim, tek nekoliko milimetara velikim žućkastozelenim i neuglednim, golim cvjetovima bez latica. Cvjetovi su u gornjem dijelu stabljike skupljeni u metličasti cvat. Cvate od svibnja do rujna a nakon cvatnje u svakom cvijetu razvije se jedna sjemenka.

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju pelud i nektar.[1]

Stanište i uzgoj

Rasprostranjena je u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i na Grenlandu. Divlja raste na vlažnim livadama i pašnjacima, u svijetlim šumama i uz puteve, osobito u gorskim i planinskim dijelovima. Postoji dvadesetak podvrsta koje je teško razlikovati ali sve su ljekovite.

Vrkuti treba sjenovit položaj, no raste i na suncu,  te vlažno zemljište. Dobra je i kao pokrivač tla u laganoj sjeni. Nije zahtijevna te uspijeva na gotovo svakom tlu. Sadimo je u proljeće ili jesen na razmak od oko 40 cm. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem.

Etimologija

Naziv gospin plašt zajednički je mnogima jezicima, može se povezati s kišnim plaštem. Naime, za vlažnog vremena na rubu lista nastaju kapljice vode koje se skupljaju u ljevkasto udubljenje lista. I sam latinski naziv roda Alchemilla podsjeća kako su stari alkemičari koristili kapi koje su se skupljale na listovima kao “nebesku rosu”, za pravljenje kamena mudraca.[2] Ime vrste vulgaris znači uobičajen, čest. Na stranim jezicima nazivi su common lady’s mantle (eng.), Spitzlappiger Frauenmantel, Gemeiner Frauenmantel, Gewöhnlicher Frauenmantel (njem.), alchémille commune, pied-de-lion (fr.), alchemilla, erba stella (tal.), alquimilla, pie de león, planta de león (špa.), navadna plahtica (slo.).

Upotreba

Ubire se cijela biljka bez korijena. Za čaj se mogu koristiti i stariji listovi sve do rujna. Koristimo ih svježe ili osušene. Mladi su listovi bogati vitaminom C dok u starijm ima mnogo trijeslovina što im daje trpak i gorak okus. Preporuča se za ženske bolesti, kako sadrži tanine koji stežu osobito je pogodna za prejako mjesečno krvarenje. Olakšava menstruaciju, menopauzu i opušta grčeve.

Mladi listovi su jestivi. Možemo ih dodati salatama, juhama i varivima ili se mogu sušiti te samljeti u prah te koristiti kao dodatak prehrani.[3]

Dobra je krmna biljka.

Galerija fotografija

Podijeli