Vrijesak
Calluna vulgaris
Karakteristike
Obični vrijesak ili vrijes (Calluna vulgaris (L.) Hull) je višegodišnja polugrmolika biljka iz porodice vrijesova (Ericaceae). Stabljike su razgranate, uspravne, uzdižuće ili djelomično polegnute, tanke, narastu do 50 cm visine. Korijenov sustav je dobro i gusto razvijen, kora grana je sivosmeđa do tamnosmeđa, plitko ispucana i ljušti se u uzdužnim trakama. Listovi su zimzeleni, sitni, dugi 1-3 mm, široki do 1 mm, izduženi, uski, trobridasti, ljuskavi, cjelovita ruba i goli ili malo dlakavi, skupljeni naizmjenično kao crijepovi na krovu i na grančici su unakrsno raspoređeni. Cvjetovi su dvospolni i jednodomni, zvonoliki, ružičasti ili rijetko bijeli, nalaze se na kratkoj stapci, skupljeni su u grozdaste cvatove duge do 20 cm. Čaška je građena od 4 ružičastobijela listića dužine 4-6 mm, vjenčić je dug 2-3 mm, kraći od čaške, čine ga 4 ružičasta, ušiljena listića koji su pri osnovi međusobno srasli. Prašnika ima 8, zatvoreni su unutar ocvijeća. Tučak je jedan, ima nadraslu plodnicu, dugi bijeli vrat, njuška je četverodijelna i ružičasta. Cvate od srpnja do prvih mrazova. Plod je okruglasta, fino dlakava kapsula koja u četiri pretinca sadrži brojne sitne smeđe, eliptične, naborane sjemenke. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Stanište
Rasprostranjen je u cijeloj Europi i u Maloj Aziji od brežuljkastog do planinskog područja. Raste na siromašnim i slabo kiselim tlima u većim skupinama na sunčanim i suhim, neplodnim livadama i pašnjacima, u svijetlim šumama. Zaštićena je biljka. Razmnožava se sjemenom, vegetativno iz korijena, položenicama ili reznicama uzetima u kasno ljeto. Otporna je na sušu. Razvijen je velik broj kultivara koji se uzgajaju kao ukrasne biljke.
Medenje
Odlična je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove. Prinosi meda iznose do 3 kg dnevno, ukupno 10-15 kg. Vrijesov med je žut do tamnožut, slabog mirisa, mutna izgleda, ugodna karakteristična okusa. Pčele na njemu dobro zimuju. Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca.[1] [2]
Etimologija
Naziv roda Calluna potječe od grčke riječi kallynein (čistiti) ili kallyno (uljepšavati), jer se biljka koristi za metle.[3] Ime vrste vulgaris znači običan, čest, uobičajen. Na stranim jezicima nazivi su common heather, ling (eng.), Besenheide, Heidekraut (njem.), callune (fr.), grecchia, brughiera, brugo (tal.), brezo (špa.), urze, queiró (port.), jesenska vresa (slo.), vrišt, vres (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga