Vrbica

Karakteristike

Purpurna vrbica (Lythrum salicaria L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice vrbica (Lythraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili razgranata, crvenkastosmeđe boje, bridasta i rijetko dlakava, četverouglasta u donjem dijelu, naraste do 150 cm visine. Podanak je vertikalan, debeo, kratak i drvenast. Listovi su duguljasti, šiljati, cjeloviti, sjedeći, dugi do 12 cm, smješteni bez peteljke nasuprot jedan drugoga ili u pršljenovima po troje, gornji listovi su naizmjenični. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u dugim cvatovima nalik na klasove na vrhu stabljika ili postranih grančica. Čašku čine šest lapova, vanjski zupci su linealno lancetaste ili šiljasti, unutrašnji su široko trouglasti i dvostruko kraći. Vjenčić ima šest malih, eliptičnih ili izduženo eliptičnih, purpurnocrvenih, rijetko bijelih ili ružičastih listića s izraženom ljubičastom linijom po sredini koja blijedi prema vrhu latice. Prašnika ima 12, raspoređeni su u 2 kruga. Cvate od lipnja do rujna. Plod je tobolac koji sadrži brojne žućkastosmeđe sjemenke.

Stanište

Raširena je u cijeloj Europi, Aziji, sjeverozapadnoj Africi, prenešena je u Sjevernu Ameriku i Novi Zeland gdje se snažno raširila, potisnula lokalne biljke i smatra se jakom invazivnom vrstom. Svaka biljka obilato rađa sjeme koje vjetar i voda lako raznose. Odgovaraju joj vlažna i poplavljena mjesta te ju se tako može naći uz obale rijeka, potoka, kanala i jezera, na vlažnim livadama i močvarnim staništima. Uzgaja se i kao dekorativna biljka te postoje razni njeni kultivari. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Lythrum potječe od grčke riječi lythron (izljev krvi), zbog boje cvjetova.^[1] Ime vrste salicaria i domaći naziv vrbica dani su zbog listova koji podsjećaju na neke vrste vrba (Salix). Na stranim jezicima nazivi su purple loosestrife, spiked loosestrife, purple lythrum (eng.), Gewöhnlicher Blutweiderich (njem.), salicaire commune (fr.), salcerella (tal.), arroyuella (špa.), salgueirinha, erva-carapau, salicária, salgueirinha-roxa (port.), navadna krvenka (slo.).

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući mnogo nektara i peluda. Dnevni unos meda može iznositi do 4 kg po košnici, ukupni prinos na površini od 1 ha do 350 kg meda. Med vrbice je tamnožut do malo crvenkast, trpkog okusa i lošije kvalitete. Brzo se kristalizira.^{[2] [3]}

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci i listovi prije razvoja cvjetova, stariji listovi zbog sadržaja trpkih tanina nisu jestivi.^[4]

U fitoterapiji se sakuplja vršni dio biljke sa cvjetovima te suši na hladnom i prozračnom mjestu. Zahvaljujući astrigetnom djelovanju korisna je kod proljeva, dizenterije, unutrašnjih i vanjskih krvarenja. Posve je sigurna za korištenje, mogu je konzumirati i bebe.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
3. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
5. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
6. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Rick J. Pelleg
• Sten
• Manfred Heyde