Vratić

Karakteristike

Vratić (Tanacetum vulgare L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu razgranata, hrapava i visoka do 150 cm. Korijen je kratak i razgranat. Listovi su naizmjenični, dugi 15-25 cm, jednostruko ili dvostruko perasto razdijeljeni na lancetaste, sjedeće i grubo nazubljene segmente. Donji listovi nalaze se na peteljci, gornji su sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti i žuti, skupljeni u guste paštitaste cvatove na vrhovima stabljika. Involukrum je polukuglast, građen je od svijetlozelenih, golih listića. Cvate od srpnja do sredine studenog. Oprašuju ih razni kukci a pčelama daje malo nektara i peluda.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području Europe i Azije. Raste na vlažnim mjestima, uz rijeke i potoke, zapuštene livade, uz putove i druga mjesta. Odgovaraju mu staništa punog sunca, pješčano, ilovasto ili glinenasto tlo. Nalazimo ga od nizina do gorskog područja. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Tanacetum potječe od grčke riječi athanasia (besmrtan, dug život) a vjerojatno ukazuje na dugo trajanje cvatove. U Egiptu se koristio kao sredstvo za očuvanje umrlih, te se možda ime povezuje s time. Ime vrste vulgare znači uobičajen, čest.

Na stranim jezicima nazivi su common tansy, bitter buttons, cow bitter, or golden buttons (eng.), Rainfarn, Wurmkraut (njem.), tanaisie commune, barbotine (fr.), tanaceto (tal.), tanaceto, tansi, hierba lombriguera (špa.), catinga-de-mulata (port.), navadni vratič (slo.).

Upotreba

Vratić je generalno otrovna biljka premda se mladi i svježi listovi mogu u sasvim malim količinama koristiti kao začin ili se sušiti i koristiti za aromatiziranje octa kojeg se koristi u salatama.^[1]

Na bazi vratića mogu se raditi prirodni insekticidi za djelovanje protiv moljaca, grinja i buha.^[2] Djeluje fungicidno, protiv hrđe i plijesni.^[3] U prošlosti su se njegovi sušeni listovi vješali u prostorijama da otjeraju insekte i miševe, smatra se da tjera uši kod voćaka a navodno odbija voluharice i zlatice. Ljekovita je biljka ali nije za laičku upotrebu jer može biti otrovna.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
2. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
3. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga