Volujsko oko
Hacquetia epipactis
Karakteristike
Volujsko oko (Hacquetia epipactis (Scop.) DC.) je trajna zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je gola, bezlisna, niskog rasta, visoka do 15 cm. Podanak je puzajuć, horizontalan i čvornat. Listovi su u prizemnoj roeti, nalaze se na dugim trobridnim peteljkama, podijeljeni su na tri (rjeđe 5) nazubljenih režnjeva i razvijaju se nakon cvatnje, dugi su oko 5 cm, široki oko 6 cm. Cvjetovi su pojedinačni, stvaraju se krajem zime i traju do sredine proljeća. Čine ih mnogo sitnih, žutih, cjevastih cvjetića od kojih su vanjski većinom muški, unutrašnji su dvospolni. Okruženi su sa pet ili šest velikih, zelenih listića koji su u vršnom dijelu nazubljeni. Tučak ima dvosgradnu, podraslu plodnicu. Plod je plosnati kalavac, jajasto srcast, gol, dug oko 4 mm, dijeli se (kala se) na 2 plodića.
Stanište i uzgoj
Prirodno raste na području središnje Europe. Staništa su mu polusjenovita ili sjenovita mjesta, vlažna do umjereno suha, bazična, neutralna ili umjereno kisela tla. Raste u svijetlim listopadnim ili mješovitim šumama (bukva, obični grab, hrast kitnjak, jela), na rubovima šuma i ispod grmlja.
Osim što raste u prirodi, volujsko oko se ponegdje i uzgaja na privatnim posjedima. Razmnožavamo ga dijeljenjem rizoma, korijenovim reznicama ili sjemenom. Jednom posađen lako se samostalno dodatno razmnožava.
Najpoznatiji kultivar je Hacquetia epipactis “Thor” kojeg karaktariziraju bijelozeleni listovi.
Etimologija
Latinsko ime roda Hacquetia dano je u čast austrijskom liječniku i botaničaru Belsazaru Hacquetu (1735. – 1815.) koji je proučavao područja Austrije, Slovenije te Hrvatske. Ime vrste epipactis prevedeno sa starogrčkog znači “rasti iznad”, no točno značenje nije poznato, iako znamo da su tom riječi stari Grci zvali biljke korištene za stvrdnjavanje mlijeka. Kod Dioskorida je bilo ime jedne biljke slične kukurijeku ili čemerici te je ime upotrebljavano za različite biljke toksično-ljekovitog djelovanja.[1] Na stranim jezicima nazivi su hacquetia (eng.), Schaftdolde (njem.), elleborina (tal.), navadno tevje (slo.).
Jedina je vrsta u svom rodu.
