Volujak

Karakteristike

Volujak (Anchusa officinalis L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, gusto prekrivena dlakama, naraste do 60 cm visine. Korijen je vretenast i vrlo dug, do 120 cm dubine^[1] čime biljke crpe vodu i hranjiva iz dubokih slojeva. Listovi su naizmjenični, prizemni listovi su jako duguljasti i nalaze se na peteljci, gornji listovi su sjedeći i kratki, kao i stabljika su gusto prekriveni dlačicama na obje strane. Cvjetovi su dvospolni, ljevkasti, mnogobrojni, nalaze se na kratkim drškama a skupljeni su u cvatove. Sastavljeni su od pet ljubičastoplavih ili crvenih latica, čaška je dlakava. Cvatu od travnja do rujna. Cvjetove salijeću pčele koje sakupljaju mnogo nektara i peluda. Plod je kalavac sa sjemenkama koje raznose mrave. Jedna biljka stvara 400-1500 sjemenki u sezoni.^[2]

Dobra je medonosna biljka, pčele salijeću cvjetove te sakupljaju nektar i pelud.^[3]

Stanište

Rasprostranjen je na području srednje i istočne Europe te u zapadnoj Aziji. Nalazimo je na pašnjacima, travnjacima, uz puteve, po nasipima rijeka. Raste na sunčanim, toplim i suhim staništima bogatim dušikom.

Blizu poljoprivrednih kultura je štetna biljka jer se na biljci stvaraju gljivice hrđe iz roda Puccinia koje napadaju biljne kulture.^[4]

Etimologija

Latinsko ime roda Anchusa potječe od grčke riječi ankous i znači ruž. U doba antike se od korijena biljke proizvodila crvena tinktura kojom su si žene šminkale lice.^[5] No prema drugom izvoru potječe od grčke riječi Agcho (davim) jer se biljka upotrebljavala kao sredstvo za tamanjenje gamadi.^[6] Ime vrste officinalis dano je zbog tradicionalnog korištenja biljke u travarstvu. Na stranim jezicima poznata je kao common buglos, alkanet (eng.), Gemeine Ochsenzunge (njem.), Buglossa comune (tal.), buglosse officinale (fr.), navadni volovski jezik (slo.).

Upotreba

Sakuplja se cijela biljka u vrijeme cvatnje. Jestivi su mladi listovi i vršni dio stabljike prije cvata, mogu se koristiti kuhani u varivima. Stariju biljku u cvatu treba izbjegavati jer sadrži otrovne alkaloide.^[7]

Kuhanjem korijena može se dobiti smeđa do crvena boja za bojanje tekstila.

Galerija fotografija

Literatura

1. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
2. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
3. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b}
5. www.actaplantarum.org/floraitaliae/viewtopic.php?t=2880
6. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"