Vlasasta rebrača
Blechnum spicant
Karakteristike
Vlasasta rebrača (Blechnum spicant (L.) Roth) je trajna zeljasta biljka iz porodice Blechnaceae. Podanak je debeo, gusto prekriven ljuskastim dlakama. Listovi su plosnati, jednostruko perasto i duboko razdijeljeni, cjelovitih rubova, razlikujemo dva tipa – sterilne i fertilne listovi. Sterilni listovi su zimzeleni, prilegli uz tlo, dugi su do 50 cm, stapke su im kratke, liske su im kožaste i sjajne, široke oko 3-5 mm. Fertilni listovi su zeleni samo ljeti kasnije postanu tamnosmeđi, uspravni su, dugi do 90 cm čime su znatno duži od sterilnih listova i također su perasto urezani ali na mnogo uže segmente, uske te oko 2 mm i na naličju nose sporuse. Spore dozrijevaju od lipnja do rujna.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi. Raste na vlažnim tlima kiselkaste reakcije na polusjenovitim i sjenovitim mjestima u šumama (bukva, jela) od nizina do pretplaninskog pojasa. Ponekad se uzgaja kao ukrasna biljka, razmnožava se sporama ili dijeljenjem podanka u rano proljeće. Otporna je na hladne temperature.
Rod rebrača (Blechnum) ovisno o autorima sadrži oko 200 vrsta, no vlasasta rebrača jedina je vrsta koju možemo naći u Europi.
Etimologija
Naziv roda Blechnum potječe od grčke riječi blechnon, što je bilo naziv jedne paprati kod Dioskorida.[1] Ime vrste spicant potječe od latinske riječi spica (klas), zbog uspravnih plodnih listova nalik na klasove. Na stranim jezicima nazivi su hard-fern, deer fern (eng.), Rippenfarn, Gewöhnlicher Rippenfarn, Europa-Rippenfarn (njem.), blechnum en épi (fr.), lonchite minore (tal.), lonchite (špa.), feto-pente (port.), rebrenjača (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga