Karakteristike
Virginijska borovica (Juniperus virginiana L.) je zimzeleno stablo iz porodice čempresovi (Cupressaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 12 metara visine. Korijenski sutav je duboko razvijen. Krošnja je gusta, u mladosti piramidalna, kasnije se više otvori. Grane su kratke i vitke, promjer glavnog debla može biti do 60 cm. Kora je svijetlocrvenosmeđa, tanka i guli se u uzdužnim, uskim ljuskama. Listovi su u početku igličasti, dugi više od 10 mm, oštro ušiljeni, na starijim biljkama su sazdani od tamnozelenih i sjajnih, mnogobrojnih ljuskavih segmenata dugih 1-2 mm. Kada se protrljaju među prstima puštaju ugodan miris. Dvodomna je biljka, muški i ženski cvjetovi na zasebnim su biljkama. Cvatu u travnju i svibnju. Muški cvjetovi su mali, žućkastosmeđi, skupljeni u velike cvatove. Ženski cvjetovi su svijetlo plavkastozeleni, stvaraju male, okruglaste češeriće, koji gusto rasto i dekorativno dolaze do izražaja zbog svijetloplave boje. Dozrijevaju u rujnu, sadrže 1-2 sjemenke.
Stanište
Rasprostranjen je u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, gdje raste na siromašnim ili dubokim i vlažnim tlima planinskih područja. U Europu je unešena 1648. godine i uzgaja se kao ukrasno stablo u dvorištima i parkovima. Razmnožava se sjemenom. Odgovara joj sunčano stanište, otporna je na mraz, sušu i gradska onečišćenja i živi u prosjeku 100-300 godina. Sporo raste. Navodno je nije dobro saditi pokraj voćnjaka jabuka, zbog hrđe koja se stvara na listovima i plodovima.[1]
Postoji velik broj kultivara od kojih napominjemo: ‘Glauca‘ je plavkastozelenih listova, ‘Hillii‘ je valjkaste forme, visok 2-4 m, listovi su igličasti, dugi 5-8 mm, na licu imaju plavkastu bijelu prugu a ujesen poprime ljubičastocrvenu boju, ‘Pendula‘ ima povijene grane, listovi su većinom ljuskavi, ‘Reptans‘ niskog, puzajućeg rasta, visine do 40 cm, širine do 2 metra, ‘Skyrocket‘ je usko cilindrične forme, visine do 4 m, grane su usmjerene prema gore, ‘Schottii‘ je usko valjkaste forme, visine do 3 metra.
Etimologija
Naziv roda Juniperus navodi se da potječe od latinske riječi juvenis (rano, mlad) i parus (rađati) čime se ukazuje na abortivno djelovanje bobica nekih vrsta. Ime vrste virginiana odnosi se na državu Virginia u krajnjem istočnom dijelu SAD-a. Na stranim jezicima poznata je kao eastern red-cedar, eastern juniper, red juniper, pencil cedar (eng.), Virginischer Wacholder, Bleistiftzeder, Virginische Zeder, Virginische Rotzeder (njem.), genévrier de Virginie (fr.), enebro de Virginia (špa.), cedro-vermelho, junípero-vermelho, cedro-de-lápis (port.), virginijski brin (slo.), virdžinijska kleka (sr.).
Upotreba
Drvo je crvenkastosmeđe, meko, fine teksture. Otporno je na truljenje i mirisno, kada se koristi za izradu namještaja prirodno djeluje protiv moljaca i drugih kukaca. Vrlo često se koristilo za izradu olovaka.
Galerija fotografija
Literatura
- Ellen Powell, (2007.), Common native trees of Virginia: tree identification guide, Virginia: Virginia Department of Forestry
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga, ISBN: 86-23-48000-7
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster, ISBN: 978-0671241254