Virginijska borovica

Karakteristike

Virginijska borovica (Juniperus virginiana L.) je zimzeleno stablo iz porodice čempresovi (Cupressaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 12 metara visine. Korijenski sutav je duboko razvijen. Krošnja je gusta, u mladosti piramidalna, kasnije se više otvori. Grane su kratke i vitke, promjer glavnog debla može biti do 60 cm. Kora je svijetlocrvenosmeđa, tanka i guli se u uzdužnim, uskim ljuskama. Listovi su u početku igličasti, dugi više od 10 mm, oštro ušiljeni, na starijim biljkama su sazdani od tamnozelenih i sjajnih, mnogobrojnih ljuskavih segmenata dugih 1-2 mm. Kada se protrljaju među prstima puštaju ugodan miris. Dvodomna je biljka, muški i ženski cvjetovi na zasebnim su biljkama. Cvatu u travnju i svibnju. Muški cvjetovi su mali, žućkastosmeđi, skupljeni u velike cvatove. Ženski cvjetovi su svijetlo plavkastozeleni, stvaraju male, okruglaste češeriće, koji gusto rasto i dekorativno dolaze do izražaja zbog svijetloplave boje. Dozrijevaju u rujnu, sadrže 1-2 sjemenke.

Stanište

Rasprostranjen je u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, gdje raste na siromašnim ili dubokim i vlažnim tlima planinskih područja. U Europu je unešena 1648. godine i uzgaja se kao ukrasno stablo u dvorištima i parkovima. Razmnožava se sjemenom. Odgovara joj sunčano stanište, otporna je na mraz, sušu i gradska onečišćenja i živi u prosjeku 100-300 godina. Sporo raste. Navodno je nije dobro saditi pokraj voćnjaka jabuka, zbog hrđe koja se stvara na listovima i plodovima.^[1]

Postoji velik broj kultivara od kojih napominjemo: ‘Glauca‘ je plavkastozelenih listova, ‘Hillii‘ je valjkaste forme, visok 2-4 m, listovi su igličasti, dugi 5-8 mm, na licu imaju plavkastu bijelu prugu a ujesen poprime ljubičastocrvenu boju, ‘Pendula‘ ima povijene grane, listovi su većinom ljuskavi, ‘Reptans‘ niskog, puzajućeg rasta,  visine do 40 cm, širine do 2 metra, ‘Skyrocket‘ je usko cilindrične forme, visine do 4 m, grane su usmjerene prema gore, ‘Schottii‘ je usko valjkaste forme, visine do 3 metra.

Etimologija

Naziv roda Juniperus navodi se da potječe od latinske riječi juvenis (rano, mlad) i parus (rađati) čime se ukazuje na abortivno djelovanje bobica nekih vrsta. Ime vrste virginiana odnosi se na državu Virginia u krajnjem istočnom dijelu SAD-a. Na stranim jezicima poznata je kao eastern red-cedar, eastern juniper, red juniper, pencil cedar (eng.), Virginischer Wacholder, Bleistiftzeder, Virginische Zeder, Virginische Rotzeder (njem.), genévrier de Virginie (fr.), enebro de Virginia (špa.), cedro-vermelho, junípero-vermelho, cedro-de-lápis (port.), virginijski brin (slo.), virdžinijska kleka (sr.).

Upotreba

Drvo je crvenkastosmeđe, meko, fine teksture. Otporno je na truljenje i mirisno, kada se koristi za izradu namještaja prirodno djeluje protiv moljaca i drugih kukaca. Vrlo često se koristilo za izradu olovaka.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ellen Powell, (2007.), Common native trees of Virginia: tree identification guide, Virginia: Virginia Department of Forestry
2. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
3. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
4. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster