Venerina češljika Scandix pecten-veneris

Carstvo:
Red:
Apiales
Porodica:
Vrsta:
Scandix pecten-veneris
Sinonimi:
Chaerophyllum pecten-veneris (L.) Crantz, Myrrhis pecten-veneris (L.) All.

Karakteristike

Venerina češljika (Scandix pecten-veneris L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna ili uzdignuta, jako razgranata od osnove, okrugla, gola ili čekinjasto dlakava, visoka 15-40 cm. Korijen je vretenast i tanak. Listovi su na osnovi peteljke imaju dlakavi rukavac, složeni su, dvostruko do četverostruko perasto razdijeljeni na linearne listiće. Cvjetovi su dvospolni, sitni, skupljeni po 5-6, nalaze se na 1-3 zrakastih stapki i čine štitaste cvatove. Vjenčić čine 5 bijelih latica dužine 4 mm. Involukruma nema. Cvate od ožujka do lipnja. Plod je oko 2-6 cm dug.

Stanište

Rasprostranjena je u većem dijelu Europe izuzev sjevernog dijela, u zapadnoj i srednjoj Aziji.  Raste na zapuštenim, raste na vapnenački tlima, uz puteve do 1700 m nadmorske visine.

Etimologija

Naziv roda Scandix potječe od grčke riječi xandix (češalj), prema obliku i rasporedu plodova koji sliče zupcima češlja, kod Dioskorida naziv za neku povrtnu biljku. Ime vrste pecten-veneris znači Venerin češalj.[1]

Na stranim jezicima nazivi su shepherd’s needle (eng.), Echter Venuskamm (njem.), peigne-de-Vénus (fr.), acicula comune, pettine di Venere, spilla di pastore (tal.), agulles de pastor (špa.), navadna češljika (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, koriste se sirovi u salatama ili se kuhaju u juhama i varivima. Oštrog su i slatkastog okusa, bogati su vitaminom C. [2]

Galerija fotografija

Podijeli