Veliki šuškavac
Rhinanthus angustifolius
Karakteristike
Uskolisni ili veliki šuškavac (Rhinanthus angustifolius C.C.Gmel.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice volovodki (Orobanchaceae). Raste kao poluparazit na korijenu raznih trava (Poaceae) i šiljeva (Cyperaceae). Stabljika je uspravna, četverobridasta, jednostavna ili u gornjem dijelu razgranata, skoro gola, naraste do 60 cm visine. Korijen ima mnogo žilica koje su pričvrćene na druge biljke te pomoću kojih siše hranu. Listovi su nasuprotni, sjedeći, duguljasto lancetasti, malo ušiljeni, goli, nazubljenih rubova. Cvjetovi su žućkasti, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljika i postranih izboja. Građeni su od vjenčića koji je dug 1,5-2 cm, gornja usna je duža od donje i jako savijena, donja usna strši i ždrijlo je otvoreno. Čaška je gola, prašnika ima dva a tučak je s nadraslom plodnicom. Pricvjetni listići su zeleni i šiljastih zupca. Cvate od svibnja do rujna. Plod je tobolac koji sadrži mnoge sjemenke.
Smatra se dobrom medonosnom livadnom biljkom.
Stanište
Rasprostranjen je u Europi i zapadnoj Aziji. Raste na suhim livadama i kamenjarskim travnjacima u pretplaninskom i planinskom pojasu. Česta je vrsta.
Etimologija
Latinsko ime roda Rhinanthus potječ od grčke riječi rhis (nos) i anthos (cvijet), zbog oblika gornje usne cvijeta. Ime vrste angustifolius znači uskih listova.[1] Ime šuškavac dobila je vjerojatno zbog šuškanja zrelih sjemenki u plodu kada se biljke protresu. Na stranim jezicima nazivi su greater yellow-rattle, narrow-leaved yellow-rattle (eng.), Großer Klappertopf (njem.), rhinanthe à feuilles étroites (fr.), cresta di gallo tardivo (tal.), ozkolistni škrobotec (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
