Velika kiselica
Rumex acetosa
Karakteristike
Velika kiselica (Rumex acetosa L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice dvornjača (Polygonaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, bridasta, uzduž izbrazdana, crvenkasto nahukana, pri osnovi često odrvenjela, gola ili prekrivena mekanim dlačicama. Naraste do 100 cm visine. Korijen je jak, dobro razgranat. Listovi su naizmjenični, streličastog su oblika i cjelovitog ruba. Donji listovi nalaze se na dugoj peteljci, gornji listovi su prirasli uz stabljiku i manji, tamnozeleni su i sočni. Cvjetovi su jednospolni, dvodomni, neugledni, blijedozelene boje i tek na vrhu crveni, skupljeni su u metličaste cvatove u gornjem dijelu stabljike. Prašnika je 6. Cvate od svibnja do rujna. Plod je trobridni, crvenosmeđi oraščić.
Stanište
Rasprostranjena je u većem dijelu Europe i Azije, u Sjevernoj i Južnoj Americi. Raste na umjereno vlažnim, plodnim livadama, pašnjacima, uz rijeke i potoke. Raste većinom u velikom broju, te uspijeva u svim našim krajevima osim obalnih područja.
Etimologija
Naziv roda Rumex latinska je riječ i znači kopljast, zbog oblika lista u osnovi. Ime vrste acetosa znači kiseo.
Na stranim jezicima nazivi su common sorrel, garden sorrel, spinach dock, narrow-leaved dock (eng.), Wiesen-Sauerampfer, Großer Sauerampfer, Sauerampfer (njem.), oseille commune, grande oseille, oseille des prés (fr.), acetosa, erba brusca, romice acetosa (tal.), acedera común, vinagrera (špa.), azeda (port.), navadna kislica (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi prizemni listovi. Najbolje ih je brati od ožujka do svibnja, prije izbijanja stabljike, premda se mogu brati i ujesen. Sadrže 40-80 mg% vitamina C, 5 mg% karotina.[1] Ugodnog su kiselog okusa, jedu se sirovi ili kuhani. Možemo ih koristiti za umake, juhe, miješana variva, kao špinat no kako sadrže oksalnu kiselinu treba izbjegavati često konzumiranje, naročito kod osoba sklonih bubrežnim kamencima.
Sjemenke se mogu mljeti za brašno.
