Velika gnojištarka

Karakteristike

Velika gnojištarka (Coprinus comatus (O.F. Müll.) Pers) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Lako je prepoznatljiva gljiva koja se teško može zamijeniti za neku drugu. Klobuk je u početku je izdužen, kasnije postaje zvonast, velik je oko 5-15 cm, širok 3-7 cm, bijel je, u sredini sivosmeđ do žućkast, prekriven je sivkastim ljuskicama čiji krajevi se zavinu i raspuknu. Kako gljiva stari tako na rubovima tamni i ispušta crnu tintu. Listići su jako su gusti i stisnuti, slobodni, na oba kraja uži, bijeli, postupno na rubu ružičasti, potom ljubičasti i konačno se pretvore u crnu tekućinu koja kaplje na zemlju. Stručak je valjkast, vitak, bijel, šupalj i gladak, u donjem dijelu zadebljan, a ima i pomični vjenčić koji brzo otpadne. Naraste 10-20 cm visine, širok je 1-3 cm. Meso je bijelo, tanko i mekano, ugodnog mirisa i okusa. Spore su eliptične, glatke, otrusina je crna.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i u Sjevernoj Americi. Može se naći na dobro pognojenim i vapnenastim travnatim površinama, nu poljima i parkovima, uz puteve. Raste pojedinačno ili u skupinama u proljeće i u jesen.

Zanimljiv podatak je da uništava biljnu patogenu nematodu Meloidogyne arenaria koja je velika štetočina na plantažama kikirikija u Americi.

Etimologija

Latinsko ime roda Coprinus potječe od grčke riječi kopros (stajski gnoj), jer mnoge vrste rastu na životinjskom izmetu. Na stranim jezicima nazivi su shaggy ink cap, lawyer’s wig, shaggy mane (eng.), Schopf-Tintling, Spargelpilz, Porzellantintling, Tintenpilz (njem.), coprin chevelu (fr.), fungo dell’inchiostro (tal.), matacandil, apagador, barbuda, chipirón de monte (špa.), velika tintnica, čopasta tintnica (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, mekana i vrlo ukusna. Jestiva je sve dok je mlada i bijela, kada potamni više nije za konzumaciju. Kada se ubere potrebno ju je pripremiti čim prije jer ne može dugo stajati. Nije za sušenje.

Galerija fotografija

Literatura

1. Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
2. Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
3. Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske