Vazdazelena ognjica Iberis sempervirens

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Iberis sempervirens
Sinonimi:
Iberis garrexiana All., Iberis serrulata Vis., Aethionema longistylum Post, Biauricula sempervirens (L.) Bubani

Karakteristike

Vazdazelena ognjica (Iberis sempervirens L.) je višegodišnja zimzelena biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Grmolikog je rasta, naraste 10-30 cm u visinu. Listovi su jednostavni, tamnozeleni, duguljasti, dugi 2-5 cm, široki 2-5 mm, goli i glatki, cjelovitih rubova. Cvjetovi su dvospolni, rastu u pazušcima listova skupljeni u guste cvatove velike 3-4 cm, svaki cvijet čine 4 bijele ili svijetloroze latice ovalno pravokutastog oblika. Cvat od travnja do srpnja. Plod je široko jajolika mahuna velika 5-7 mm, sadrži ovalne sjemenke.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi, u Sjevernoj i Južnoj Americi smatra se udomaćenom. Raste u svijetlim šumama na plodnom tlu, na sunčanim do polusjenovitim mjestima, voli topla područja. Uzgaja se kao ukrasna biljka, sadi se za rubove staza ili u kamenjarima. Otporna je na mraz. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem.

Etimologija

Naziv roda Iberis odnosi se na istočno područje Pirenejskog poluotoka (Španjolska) koje su nastanjivali Iberi 600 pr. Kr. Ime vrste sempervirens latinska je riječ i znači zimzelen.[1] Na stranim jezicima nazivi su evergreen candytuft, perennial candytuft (eng.), Immergrüne Schleifenblume (njem.), ibéris toujours vert, corbeille d’argent (fr.), iberide sempreverde, raspo (tal.), canasta de plata, cestillo de plata (špa.), vednozeleni grenik (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli