Vatreni bukač Lycaena virgaureae

Karakteristike

Vatreni bukač ili vatreni plavac (Lycaena virgaureae L.) je dnevni leptir iz porodice plavaca (Lycaenidae). Krila su kod mužjaka crvenozlatna i sjajna, vanjski rub prednjih krila je uzak i crn, uz rub stražnjih krila su tamne točke. Krila su kod ženke zlatnocrvene boje, velikih crnih mrlja i širokog tamnog pojasa uz rub, na stražnjim krilima su bijele točkice, donja strana je kao i kod mužjaka žutocrvena i prekrivena malim tamnim mrljama. Promjer krila je oko 3-3,5 cm.

Razvoj leptira

Ženka polaže jajašca na biljke iz roda kiselica (Rumex). Jajašca su sivozelena, polukuglasta, šesterokutne mrežince. Gusjenica je vretenasta, zelena, žutih uzdužnih pruga na leđima i stranama, žutih bradavičastih roščića, glava joj je smeđa, naraste do oko 2,5 cm dužine. Kukuljica je malo zaobljena kao grah, smeđa, glatka, tamnih točaka. Prezimljuje u fazi jajašca ili gusjenice.

Leti od lipnja do kolovoza u jednoj generaciji. Odrasli leptiri hrane se cvjetnim nektarom.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj Europi i Aziji sve do Mongolije. Staništa su mu livade i šumske čistine od nizina do 2000 m nadmorske visine.

Etimologija

Na stranim jezicima nazivi su scarce copper (eng.), Dukatenfalter (njem.), cuivré de la verge-d’or, cuivré satiné (fr.), mariposa manto de oro (špa.), zlati cekinček (slo.), vatreni dukat (sr.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet, ISBN: 953-6062-29-1
2. Wolfgang Dierl, (1987.), Leptiri – upoznavanje i određivanje leptira i njihovih gusjenica, Ljubljana: Mladinska knjiga, ISBN: 86-361-0709-1