Uskršnji leptir
Zerynthia polyxena
Karakteristike
Uskršnji leptir (Zerynthia polyxena Denis & Schiffermüller) je vrsta dnevnog leptira iz porodice lastinrepaca (
Ženka polaže 10-15 jajašca pojedinačno ili u manjim skupinama na naličje listova. Jajašca su okruglasta, spljoštena na polovima, u početku žućkasta, potom plavkastozelenkasta. Gusjenice se izlegnu za nekoliko dana, duge su 30-40 mm, tijelo im je crno, kasnije crvenkasto, prekriveno crvenocrnim čekinjama na svakom segmentu. Hrane se biljaka iz roda vučjih stopa (Aristolochia), primjerice listovima, cvjetovima i mladim izdancima žute vučje stope (Aristolochia clematitis). Kukuljica je duguljasta, tanka, žuićkastosiva, na bočnim stražnjim dijelovima prekrivena je tamnim točkicama. Kukuljica je pričvršćena na osušene dijelove biljaka ili na donjoj strani kamena i tako prezimljuje. Na uznemiravanje dvije žlijede na tjemenu glave izlučuju neugodan miris.
Od velike je morfološke varijabilnosti te je opisan velik broj podvrsta.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj, južnoj i zapadnoj Europi. Staništa su im topla, sunčana mjesta, uz rijeke i potoke, na rubovima šuma, na otvorenim livadama, od nizinskog do planinskog područja. Kod nas ga ima kako u kontinentalnom dijelu, tako i u planinskom i primorskom području, uključujući na otocima. No nije česta vrsta i strogo je zaštićen.[1]
Etimologija
Naziv uskršnji leptir dobio je prema ranom pojavljivanju početkom proljeća. Na stranim jezicima nazivi su southern festoon, easter butterfly (eng.), Südlicher Osterluzeifalter (njem.), diane (fr.), polissena (tal.), petelinček (slo.), uskršnji leptir (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Mladen Kučinić, Iva Mihoci, Antun Delić, (2014.), Leptiri oko nas, Zagreb: Školska knjiga