Trubeljika
Cicuta virosa
Karakteristike
Otrovna trubeljika (Cicuta virosa L.) je trajna biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, naraste do 150 cm visine, u gornjem dijelu je razgranata a donji dio je obično u vodi. Podanak je bijel, gomoljasto zadebljan, bijeli. Listovi su veliki, donji listovi nalaze se na dugim peteljkama i dvostruko su ili trostruko rasperani, nazubljenih rubova i ušiljenog vrha. Gornji listovi su sjedeći ili se nalaze na kratkim peteljkama. Cvjetovi su sitni, bijeli, skupljeni u štitaste cvatove na vrhovima stabljika. Cvatu od srpnja do rujna. Plodovi su jajasti kalavci smeđežute boje koji se raspadaju (kalaju) na dvije sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je na području srednje i sjeverne Europe, ima je u sjevernoj Aziji i sjeverozapadnoj Sjevernoj Americi. Staništa su joj obale rijeka, jezera, bara i močvare.
Etimologija
Latinsko ime roda Cicuta je etimološki nepoznato značenje, no staro je rimsko biljke za trubeljiku kod Plinija. Ime vrste virosa znači otrovan.[1] Na stranim jezicima nazivi su cowbane, northern water hemlock (eng.), Wasserschierling, Gift-Wasserschierling, Wüterich (njem.), ciguë aquatique, ciguë vireuse, ciguë vénéneuse, cicutaire du Nord, persil des marais (fr.), cicuta acquatica (tal.), velika trobelika (slo.).
Upotreba
Trubeljika je vrlo otrovna biljka. Sadrži cikutoksin, alkaloid cikutin, cikutol… Otrovan je podanak aromatična mirisa, a sadrže ih i zeljasti dijelovi biljke koji ne gube svoju otrovnost ni kada su u suhom stanju. Konzumiranjem dolazi do povraćanja, grčeva, lupanja srca, na usta izlazi krvava pjena, zjenice su proširene i ne reagiraju na svjetlo. Jedan podanak dovoljan je da bude smrtonosno otrovan kod odrasle osobe u 60% slučajeva.[2]
Nekoć se smatralo da su Sokrata otrovali trubeljikom, no kako ona u Grčkoj ne raste, vjerojatnije je da to bila kukuta (Conium maculatum).
Trubeljika je otrovna i za životinje, šaka podanaka smrtonosna je za goveda.[3]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
