Tršlja Pistacia lentiscus

Carstvo:
Red:
Sapindales
Porodica:
Vrsta:
Pistacia lentiscus
Sinonimi:
Pistacia chia Desf.

Karakteristike

Tršlja (Pistacia lentiscus L.)  je vazdazeleni grm ili nisko stablo iz porodice vonjača (Anacardiaceae). Naraste do pet metra visine tvoreći dobro razvijen korijeno sustav. Kora je u mladosti zelenkastosiva i glatka, kasnije postane tamnozelena i ispucana na sitne ljuske. Listovi su ovalni, kožasti, sjajni, goli, dugi 5-10 cm, parno perasti, sastavljeni od 3-5 jajolikih lisaka koje su duge 2-4 cm, široke oko 1 cm, tupog vrha, na licu su tamnozeleni, naličje im je svijetlozeleno, glavna peteljka im je spljoštena i žljebasta, karakterističnog mirisa. Cvjetovi su dvodomni, razlikujemo muške i ženske biljke. Mali su, skupljeni u klasaste cvatove i rastu u pazušcima listova, građeni su od jednostavnog ocvijeća koje čini 3-5 tamnocrvenih listića. Cvatu od ožujka do svibnja kada ih posjećuju pčele koje sakupljaju pelud. Plodovi se gusto nalaze na granama, male su, okruglaste koštunice veličine graška, cvene su boje, dozrijevaju u kasnu jesen kada postanu crni, sadrže jednu jajastu ili okruglastu sjemenku.

Stanište

Rasprostranjena je na području Mediterana, kod nas raste u priobalnom području uzduž Jadranskog mora (Istra, Kvarner, Dalmacija). Raste na sunčanim i suhim mjestima stjenovitih područja, na plitkim zemljištima u sastavu makije. Otporna je na sušu i posolicu te se može saditi uz morsku obalu. Dobro podnosi i sjenovita mjesta. Razmnožava se sjemenom.

Srodna tršlji je smrdljika (Pistacia terebinthus).

Etimologija

Latinsko ime roda Pistacia potječe od grčke riječi pissa (smola) i akeomai (izliječiti), zbog ljekovite smole.[1] Na stranim jezicima nazivi su mastic (eng.), Mastixstrauch, Wilde Pistazie (njem.), arbre au mastic, pistachier lentisque (fr.), lentisco (tal.), lentisco, entina, mata charneca (špa.), lentisco, aroeira, alfostigueiro (port.), sodopernata rujevina (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi premda nisu veoma korisni jer su smolastog okusa, no u doba oskudice mogu poslužiti za jelo. Sadrže dosta masnog ulja, tiještenjem prokuhanih plodova može se dobiti jestivo ulje.[2] Destilacijom vodenom parom listova proizvodi se eterično ulje koje se koristi kod upaljenih i proširenih vena, hemoroida i prostatitisa. Sigurno je za upotrebu.

Zarezivanjem kore dobiva se smola (mastika) koja se koristi u medicini. Najbolja smola smatra se ona koja se dobiva od varijeteta P. lentiscus var. chia no raste samo u Grčkoj.

Listovi su bogati taninima a u prošlosti su se koristili za bojanje tkanina.[3]

Galerija fotografija

Podijeli