Trninin plavorepac
Satyrium spini
Karakteristike
Trninin plavorepac (Satyrium spini Schiffermüller) je dnevni leptir iz porodice plavaca (Lycaenidae). Krila su im tamnosmeđa, na stražnjim krilima nalazi se kratki repić. Na prednjim krilima mužjaka je sjajna siva pjega, na stražnjim imaju narančastu pjegu. Ženka na prednjim krilima ima narančastu pjega a na stražnjim krilima narančasti pojas. Donja strana im je također smeđa, imaju tanke bijele crte na prednjim i stražnjim krilima, pri repiću je velika plava mrlja a iznad nje nalaze se 2-4 narančaste mrlje. Krila su promjera 3-3,5 cm, ženka je nešto veća od mužjaka.
Razvoj leptira
Ženka pojedinačno ili u malim skupinama po 2-5 polaže jajašca na raznim grmovima, prije svega na trnini (Prunus spinosa) i biljkama iz roda krkavina (Rhamnus), obično na mjestu gdje se grane račvaju. Gusjenica je vretenasta, zelena, bijelih uzdužnih i kosih pruga, blago dlakava, duga 2,5 cm, na trnini. Kukuljica je pasanica, svijetlosmeđa, na leđima ima bijele pruge, prekrivena je kratkim dlakama. Visi na ljepljivim nitima ili se nalazi na gornjoj strani lista biljke hraniteljice, izgledom oponaša ptičji izmet što joj pomaže u zaštiti od predatora.
Leti od lipnja do srpnja u jednoj generaciji, prezimljuje u fazi jajašca. Hrani se cvjetnim nektarom.
Stanište
Široko je rasprostranjena vrsta u srednjoj i južnoj Europi. Živi u toplim i suhim krajevima na livadama, na otvorenim mjestima u šumskim čistinama od nizina do pretplaninskog područja.
Etimologija
Naziv plavorepac vjerojatno ukazuje na plavkastu mrlju pored repića. Na stranim jezicima nazivi su blue spot hairstreak (eng.), Kreuzdorn-Zipfelfalter (njem.), thécla des nerpruns, thécla du prunellier (fr.), trnov repkar (slo.), plavooki repkar (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet
- Wolfgang Dierl, (1987.), Leptiri – upoznavanje i određivanje leptira i njihovih gusjenica, Ljubljana: Mladinska knjiga