Trajna srebrenka
Lunaria rediviva
Karakteristike
Trajna srebrenka (Lunaria rediviva L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, bridasta, prekrivena bjelkastim dlakama, u gornjem dijelu razgranata, visoka do 100 cm. Korijen je horizontalan ili ukošen, valjkast, dobro razvijen. Listovi su jednostavni, krupni, dugi 5-20 cm, široki 3-6 cm, ovalni i duboko srcoliki, ušiljeni, nazubljenih rubova, donji listovi su nasuprotni, gornji naizmjenični, na licu su zeleni, naličje je plavkasto i dlakavo, peteljka im je žljebasta. Cvjetovi su dvospolni i mirisni, veliki oko 2 cm, nalaze se na oko 1-1,5 cm dugim peteljkama, skupljeni su u rahle grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Čaška je građena od 4 lapova, vjenčić je sastavljen od 4 bijelih do svijetloljubičastih latica. Prašnika je šest. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je eliptična komuška dužine 3-9 cm, široka 3-4, na obje strane kratko ušiljena. Sadrži okruglaste, plosnate, smeđe sjemenke koje dozrijevaju od kolovoza do listopada.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i u zapadnom Sibiru, udomaćena je u Sjevernoj Americi. Raste na sjenovitim staništima, svježim, rahlim i hranjivim tlima umjereno kisele reakcije. Možemo je naći od nizina do pretplaninskog pojasa oko 1300 m nadmorske visine.
Etimologija
Latinsko ime roda Lunaria potječe od riječi luna (mjesec), zbog srebrne pregrade ljusaka ploda i zbog sjemenki koje su oblika mjeseca, što je vidljivo i u našim nazivima srebrenka i mjesečnica. Ime vrste rediviva znači onaj koji oživljuje, čime se ukazuje na trajnost, tj. na sposobnost biljke da oživi svake godine.[1] Na stranim jezicima nazivi su perennial honesty (eng.), Ausdauerndes Silberblatt, Wildes Silberblatt, Mondviole (njem.), lunaire vivace (fr.), lunaria comune, lunaria odorosa (tal.), lunaria perenne (špa.), trpežna srebrenka (slo.).
Upotreba
Usitnjeni plodovi mogu se koristiti kao začin, imaju pikantan okus na hren. Sjemenke sadrže skoro 1% alkaloida premda su služile a izradu senfa.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
