Tetivika Smilax aspera

Carstvo:
Red:
Liliales
Porodica:
Vrsta:
Smilax aspera
Sinonimi:
Smilax mauritanica Poir., Smilax nigra Willd.

Karakteristike

Obična tetivika (Smilax aspera L.) je zimzeleni grm ili penjačica iz porodice tetivika (Smilacaceae). Stabljika je dugačka, tanka, bridasta, zelena, prekrivena bodljama, raste oko 1-5 metra dužine. Penje se pomoću vitica i bodlji oko drugih biljaka, po stijenama i dr. Korijenov sustav je dobro razvijen. Listovi su naizmjenični, tamnozeleni, ponekad prošarani bijelim ili crnim mrljama, kožasti, tvrdi i sjajni, kopljastog oblika, srcolike osnove, na rubovima rijetko sitno bodljikavi. Dugi su do 10 cm, pri osnovi peteljke imaju vitice. Biljka je dvodomna, muški i ženski cvjetovi nalaze se na zasebnim biljkama. Cvjetovi su sitni, žućkasti ili zelenkastobijeli i mirisni, skupljeni po 5-30 u paštitaste cvatove.Ocvijeće je građeno od 6 listića, prašnika ima također 6. Cvate od kolovoza do listopada. Plodovi su okrugle bobe duge oko 6 mm, u početku su zelene, dozrijevanjem postaju crvene i sadrže 1-3 okruglaste, smeđe sjemenke. Dozrijevaju krajem godine.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi na području oko Mediterana, na bliskom Istoku i u središnjoj Africi. Kod nas je ima isključivo u primorskom području (Istra, Kvarner, Dalmacija). Raste u šumama, u šikari i u makiji, odgovaraju joj tla siromašna dušikom. Možemo je naći od nizina do 1200 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Smještena je u rod tetivika (Smilax) koji sadrži oko 300 vrsta. Kod nas je jedina vrsta premda se može naći još crna tetivika (Smilax aspera var. nigra Hall) koja ima crne plodove i manje bodlji, no ona se ne smatra zasebnom vrstom.

Etimologija

Etimološko značenje roda Smilax nije posve jasno i često je proturječno. Dioskorid pod tim imenom spominje neku mahunarku penjačicu, dok Teofrast piše o nekoj vrsti hrasta. Kasnije u zapisima Ovidija i Plinija riječ dobiva značenje trnovite penjačice.[1] Literatura navodi da je riječ grčkog porijekla i znači češagija (češagija je neka vrsta češlja za njegovanje dlaka kod stoke, kućnih ljubimaca itd.).[2] U grčkoj mitologiji poznata je priča o Krokusu, mladom smrtniku, koji je zbog ljubavi prema šumskoj nimfi Smilaks pretvoren u cvijet.

Ime vrste aspera latinska je riječ te znači grub, bodljikav. Na stranim jezicima nazivi su rough bindweed, common smilax, sarsaparille (eng.), Raue Stechwinde (njem.), salsepareille, salsepareille d’Europe, liseron épineux (fr.), salsapariglia nostrana, stracciabraghe (tal.), zarzaparrilla, zarza morisca (špa.), hrapavi oponec (slo.).

Upotreba

Tetivika je ljekovita biljka, korisna u slučajevima reumatizma. Korijen se koristi kao diuretik i za poticanje znojenja, a u prošlosti su se od njega pripremala osvježavajuća pića premda se danas njegova upotreba ne preporuča.

Mladi izdanci, vršni dijelovi i posve mladi listovi jedu se kao šparoge.[3] Plodovi su otrovni.

Galerija fotografija

Podijeli