Teofrastov mračnjak Abutilon theophrasti

Carstvo:
Red:
Malvales
Porodica:
Vrsta:
Abutilon theophrasti
Sinonimi:
Sida abutilon L., Abutilon avicennae Gaertner, Abutilon abutilon (L.) Rusby

Karakteristike

Teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti Medik.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice sljezova (Malvaceae). Stabljika je uspravna, razgranata u gornjem dijelu, obrasla gustim, žljezdastim dlakama, visoka i do 2 metra. Listovi su srcastog oblika, na vrhu ušiljeni, plitko i tupo nazubljenih rubova, na obje strane gusto dlakavi, nalaze se na dugačkim peteljkama i smješteni su naizmjenično na stabljici. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni, skupljeni u male paštitce a rastu u pazušcima gornjih listova. Sastavljeni od pet žućkastih latica, pet dlakavih lapova, vanjska čaška im nedostaje. Prašnici su mnogobrojni, plodnica tučka je nadrasla. Cvatu u srpnju i kolovozu. Plod je dlakavi tobolac koji u svakom od 5-15 kružno smještenih pretinaca sadrži po 3 male, crne, bubrežaste sjemenke. Sjemenke mogu zadržati klijavost i 50 godina, a jedna biljka može stvoriti 700 – 17 000 sjemenki.[1]

Stanište

Prirodno potječe iz područja srednje i istočne Azije (Kina, Tibet). Smatra se udomaćenom u većem dijelu Europe izuzev krajnjeg sjevera, u sjevernoj Africi, Australiji i Sjevernoj Americi. Raste kao korov na oranicama, djeluje inhibitorno na neke vrste kultura. Kroz dlake na stabljici i na peteljkama luči toksične tvari koje djeluju inhibitorno na rast soje.[2] Indikator je sunčanih ili blago zasjenjenih područja, suhih i toplih, slabo kiselih ili neutralnih, prozračnih i plodnih tla. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Abutilon vjerojatno potječe od arapske riječi abu tilon što znači indijski sljez. Prema drugom izvoru složenica je grčkih riječi (ne, prefiks suprotnog značenja), bous (govedo), tilos (proljev) jer se jedna vrsta upotrebljavala kao sredstvo kod proljeva goveda.[3] Ime vrste theophrasti dano je u čast ocu botanike Teofrastu (371. pr. Kr. – 287. pr. Kr.). Na stranim jezicima poznat je kao velvetleaf, indian mallow (eng.), Samtpappel (njem.), cencio molle (tal.), abutilon d’Avicenne, abutilon de Théophraste (fr.), Samtpappel (njem.), baržunasti oslez (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke. Nedozrele sjemenke jedu se sirove, zrele sjemenke su kuhaju, suše i melju u prah.[4]

Na području istočne Azije kultivira se kao tekstilna biljka radi dobivanja vlakana. Stabljike sadrže do 27 % vlakna, sakupljaju se ljeti, odstrane im se listovi i kuhaju se na pari. Koriste se za izradu sagova, prostirača, užadi, konopa za jarbole i jedra. Sadrže 18-20% masnog ulja koje može biti pogodno za tehničke svrhe.[5]

Galerija fotografija

Podijeli