Tamaris
Tamarix
Karakteristike
Tamaris (Tamarix) je rod bjelogoričnih stabala iz porodice metlika (Tamaricaceae). Rod sadrži oko 50 listopadnih ili zimzelenih vrsta. Ovisno o vrsti, visina im može biti od jedan metar visine pa sve do 18 metara koliko naraste vrsta Tamarix aphylla. Korijenski sustav može biti izrazito dubok, čime dobro vežu zemljište. Izboji su dugi i tanki te nisu čvrsti već se zbog težine saviju što doprinosi dekorativnom izgledu. Glatke su i crvenosmeđe. Listovi su ljuskavi, vrlo sićušni tek 1-2 milimetara dužine. Cvjetovi su također sićušni i rastu u gustim skupinama na 5-10 cm dugačkim grozdovima nalik na klasu. Cvatu obično od ožujka do rujna (Tamarix aphylla cvate zimi) rozim ili bijelim cvjetovima. Brojni sićušni cvjetovi rađaju sitno sjeme s čuperkom dlačica smješteno u maloj kapsuli. Sjeme se zbog male težine vrlo lako razmnožava vjetrom i vodom.
Vrste prirodno raste na suhim i slanim područjima Europe, zapadne Azije i Afrike.
Medonosne su biljke te ih pčele rado posjećuju, sakupljajući nektar i pelud. Med je jantarno žutosmeđe boje, lošijeg okusa.[1]
Najznačajnije biljke kod nas su
- Tamarix gallica L. (sin. T. anglica Webb)
- Tamarix africana Voir. (sin. T. hispanica Boiss)
- Tamarix parviflora DC (sin. T. cretica Bunge)
- Tamarix tetrandra Pall.
- Tamarix pentandra Pall. (sin. T. Pallasii Desf., T. ramosissima)
- Tamarix dalmatica Baum – dalmatinska metlika
Latinsko ime roda Tamarix potječe od latinske riječi za rijeku Tamaris u Španjolskoj. Na engleskom jeziku poznat je kao salt cedar (slani cedar). Pretpostavlja se da je smola tamarisa zapravo biblijska mana koju je Bog dao izraelcima na putovanju kroz pustinju. Ona je zapravo izlučevina kukaca na listovima Tamarisa mannifera koje se po noći zgrušaju i sakupljaju u rano jutro te jedu kao pogača ili kruh a imaju okus nalik na med.
T. gallica i T. africana rastu na primorskom području dok se druge vrste kultiviraju na kontinentalnom području. Vrste se sade kao ukrasno stablo te za spriječavanje naleta vjetra. Razmnožava se sjemenom, reznicama i položenicama. Odgovara im tlo bogato soli, a tolerantne su na lužnato tlo. Neke vrste uzgajaju se kao bonsai.
