Talijanska joha
Alnus cordata
Karakteristike
Talijanska joha (Alnus cordata (Loisel.) Duby) je listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste do 25 m visine, krošnja je usko stožasta. Korijen je dobro razgranat. Deblo je promjera do 1 metar, kora je u početku glatka, sivosmeđa i prekrivena lenticelama, kasnije postane tamnosmeđa i izbrazdana. Mlade grane su crvenosmeđe, ljepljive, gole, izraženih lenticela. Listovi su naizmjenični, jednostavni, srcoliki, veliki 5-12 cm, fino nazubljenih rubova, tamnozeleni i sjajni, u početku su ljepljivi, na naličju kod žila dlakavi. Cvate u ožujku. Muški cvjetovi su skupljeni u viseće rese duge do 10 cm. Ženski cvjetovi su ovalni, dozrijevaju ujesen kada poprime tamnosmeđu boju i postanu drvenasti, pojedinačni su ili skupljeni po 2-3, nalaze se na peteljkama. Plodovi su kuglasti, drvenasti, sjemenke su male i okriljene.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen u južnoj Italiji, na Siciliji i Sardiniji. Uzgaja se kao ukrasna biljka, danas se negdje smatra udomaćenom vrstom (Belgija, Španjolska). Odgovara joj sunčano stanište i vlažna zemlja, otporna je na hladne temperature do -15°C. Brzog je rasta, korisna je za tlo jer ima sposobnost fiksiranja dušika.
Etimologija
Latinsko ime roda Alnus staro je ime kod Rimljana za johu. Ime vrste cordata znači srcolik, prema obliku listova.[1] Na stranim jezicima nazivi su Italian alder (eng.), Herzblättrige Erle, Italienische Erle (njem.), aulne de Corse, aulne à feuilles en cœur, aulne cordé, aulne d’Italie (fr.), ontano napoletano, ontano cordato (tal.), aliso napolitano (špa.), srčastolistna jelša (slo.), italijanska jova, srcasta jova (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
