Svib

Karakteristike

Svib ili svibovina (Cornus sanguinea L.) je listopadni grm iz porodice svibovina (Cornaceae). Naraste do 6 metara visine. Korijenov je sustav površinski, dobro razvijen. Grane su tanke i duguljaste, mlade grane su prileglo dlakave i preko zime izražene crvene boje, na sjenovitoj strani zelena, kasnije je kora smeđa i gusto uzduž i popreko ispucana. Pupovi su priljubljeni uz grančicu, imaju 2-4 ljuske koje su zelenkastožute i fino dlakave, vršni pupovi su izduženi i bez ljusaka. Listovi su naizmjenični, veliki 4-8 cm, široki 2-4 cm, ovalnog oblika, cjelovitog no valovitog ruba, na naličju su svjetliji i malo dlakavi, ujesen poprime tamnocrvenu boju, imaju žljebastu peteljku. Cvjetovi su dvospolni, mali, tek 5-10 mm veliki, skupljeni po 20-50 su u guste grozdaste cvatove promjera 6-8 cm na stapci dugoj do 4 cm na vrhovima grana. Sastavljeni su od 4 bijele latice dužine oko 5 mm, s donje strane malo prileglo dlakave, čaška ima 4 kožasta zupca, prašnika je također 4, plodnica je podrasla. Obično cvate u svibnju nakon listanja no ponekad procvate još krajem kolovoza, a pojedine primjerke nalazili smo u cvatu i početkom studenog. Oprašuju ih kukci. Plod je glatka, okruglasta, crna bobica s bjelkastim točkicama, promjera 5-8 mm, sadrži jednu okruglastu košticu. Dozrijeva početkom jeseni.

Stanište

Prirodno raste na većem području Europe i u zapadnoj Aziji. Raste na toplim, sunčanim ili polusjenovitim staništima, na svježem, bogatom, rastresitom, kiselom do vapnenačkom, pjeskovitom, glinenastom i kamenitom tlu. Nalazimo je na rubovima šuma i u sastavima je brojnih šikara i živica, od nizina do 1300 m nadmorske visine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka ili za učvršćivanje tla. Razmnožava se sjemenom, reznicama i korijenovim izdancima. Sporog je rasta, jake je izdanačke snage iz korijena.

Etimologija

Naziv roda Cornus potječe od latinske riječi cornu (rog), dano je zbog čvrstoće i izgleda drva na rog vola.^[1] Ime vrste sanguinea (boje krvi) dano je zbog listova koji zadobivaju crvenu boju koncem jeseni a također i mladi izboji grana zimi dolaze do izražaja zbog svoje crvenkaste boje. Naš naziv svib, svibovina dan je zato što biljka cvjeta u svibnju. Na stranim jezicima poznat je kao common dogwood (eng.), Roter Hartriegel (njem.), sanguinella (tal.), sanguiño, cornejo (špa.), cornouiller sanguin (fr.), rdeči dren (slo.).

Upotreba

Plodovi su bogati taninima te su trpkog okusa, no ionako ih nije preporučeno konzumirati jer mogu izazvati mučninu i probavne tegobe.

Drvo je tvrdo, korisno za izradu alata ili štapova za hodanje.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
3. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
4. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga