Šumska kozlačica

Karakteristike

Šumska kozlačica (Thalictrum aquilegiifolium L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, gola, uzdužnih bridova, visoka 40-150 cm. Listovi su naizmjenični, plavkastozeleni, donji listovi su složeni, dvostruko ili trostruko perasti, imaju palistiće. Listići su plavkastozeleni, na vrhu sa 3-5 režnja, veliki do 4 cm. Gornji listovi su jednostavni, okruglasti, postupno prema vrhu gube peteljku. Cvjetovi su dvospolni, mali, blijedo rozi ili bijeli, gusto skupljeni u štitaste cvatove. Prašnici su svijetloljubičasti, dugi i mnogobrojni, antere su im žute. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je trobridan oraščić dug oko 1 cm, dozrijeva od srpnja do rujna.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi izuzev krajnjeg sjevera i u Aziji, u manjem dijelu istočne Sjeverne Amerike smatra se udomaćena. Raste na polusjenovitim zemljištima bogatim dušikom, na livadama, uz rubove šuma i grmlja. Uzgaja se kao ukrasna biljka u vrtovima i parkovima, razmnožava se dijeljenjem ili sijanjem sjemena u proljeće.

Uzgaja se kao ukrasna biljka u hortikulturi, značajne forme su:

• ‘Album‘ (var. album) – visoka do 75 cm, cvjetovi su bijeli
• ‘Atropurpureum‘ (var. atropurpureum) – cvjetovi su tamnopurpurni
• ‘Auranticum‘ – crvenkastonarančasti cvjetovi
• ‘Dwarf Purple‘ – pupurni cvjetovi, biljka nižeg rasta od tipske vrste
• ‘Roseum‘ – cvjetovi su svijetlorozi
• ‘Thundercloud‘ – cvjetovi su duboko purpurni, prašnici su duži od tipske vrste
• ‘White Cloud‘ – cvjetovi imaju bijele prašnike sa žutim mrljama

Etimologija

Latinsko ime roda Thalictrum potječe od grčke riječi thallo (zeleniti se) zvog svježeg izgleda listova.^[1] Ime vrste potječe od naziva roda Aquilegia (pakujac) i folium (list) zbog sličnosti listova. Na stranim jezicima nazivi su columbine meadow-rue, French meadow-rue, greater meadow-rue (eng.), Akeleiblättrige Wiesenraute, Amstelraute (njem.), pigamon à feuilles d’ancolie (fr.), pigamo colombino (tal.), orličnolistni talin, vetrovka (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
3. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Salicyna
• Haeferl
• Björn S.
• Averater