Stolisnik

Karakteristike

Stolisnik (Achillea millefolium L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, većinom jednostavna, prekrivena vunenastim dlakama, naraste do 80 cm visine. Podanak je horizontalan, puzajuć. Listovi su naizmjenični, duguljasto lancetasti, dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni na mnogobrojne fine male segmente. Cvjetne glavice su promjera 3-5 mm, skupljene su u guste paštitaste cvatove na vrhu stabljike. Sastavljene su od cjevastih cvjetova u sredini i jezičastih bijelih ili rozih cvjetova na obodu. Involukrum je jajast. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je roška duga oko 2 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, unešena je, danas se smatra udomaćenom i invazivnom u Australiji i na Novom Zelandu. Raste po cijeloj Europi samoniklo, najčešće u skupinama, na suhim pašnjacima, poljima, livadama te kao korov u vrtovima, nalazimo ga od nizina do planinskog pojasa 1700 m nadmorske visine.

Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijena u proljeće ili jesen. Voli sunčan položaj i tlo bogato hranjivim tvarima, dobro podnosi sušu i vrućinu i preživljava mraz. Moguće je sakupiti sjemenke samoniklih biljaka te ih posijati u posudice. Presađujemo ih nakon 6 do 8 tjedana.

Etimologija

Latinsko ime roda Achillea dan je prema starogrčkom mitološkom junaku Ahileju koji je biljku koristio kako bi liječio rane i spriječio krvarenje njegovih vojnika. Hajduci su također znali za njegovu ljekovitu primjenu te je u narodu stolisnik poznat kao hajdučka trava. Ime vrste millefolium znači tisuću listova, potječe od latinskih riječi mille (tisuću) i folium (list).^[1] Na stranim jezicima biljka je poznata kao yarrow (eng.), Gemeine Schafgarbe (njem.), millefeuille (fr.), millefoglio (tal.), milhojas (špa.).

Upotreba

Mlade listove beremo od kraja veljače do lipnja te ponovo u jesen. Sadrže 25-45 mg% vitamina C, do 13 mg% karotina i nešto vitamina K. Dodajemo ih u salate, variva, juhe. Mogu se upotrebljavati i kao začin umjesto peršina. Starenjem listovi razviju gorke glikozide i dosta trjeslovina, tad nisu više za jelo.

Listove, cvjetove ili vrške biljaka sakupljamo u vrijeme cvatnje i sušimo na hladnom i prozračnom mjestu. Koristimo ih za čaj koji čisti krv, jača apetit, poboljšava rad jetre, žučnog mjehura i bubrega, oslobađa vodu iz organizma. Koristi se i za liječenje ženskih bolesti, dijabetesa, zaustavljanja krvarenja…

• 10 g sušenog bilja prelije se s šalicom kipuće vode, ostavi poklopljeno 10 min, procijedi i pije po 3 šalice dnevno. Siguran je za upotrebu.

Destilacijom vodenom parom cvjetova dobiva se eterično ulje. Oralno se ono ne smije koristiti jer je neurotoksično zbog sadržaja tujona, no nalazi primjenu u kozmetici. Slično kao i stolisnikov hidrolat također ima primjenu u njezi u njezi upaljene, suhe i oštećene kože.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
3. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga