Somina Juniperus sabina

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Vrsta:
Juniperus sabina
Sinonimi:
Sabina officinalis Garcke, Sabina vulgaris Antoine

Karakteristike

Planinska somina ili smrdljiva borovica (Juniperus sabina L.) je vadazeleni grm ili rjeđe nisko stablo iz porodice čempresovki (Cupressaceae). Gusto je razgranat i niskog je rasta, obično naraste oko 100-150 cm u visinu, premda može i do 4 metra. Obično puže po tlu, vrhovi grana usmjereni su prema gore, krošnja je gusta i nepravilna. Korijenski sustav je razgranat i dobro razvijen. Mladi izboji su četverobridni, široki 0,6-1 mm. Kora je u početku siva, kasnije postane crvenkastosmeđa i ljušti se u uzdužnim trakama. Iglice su na mladim izbojima po tri u pršljenu, inače unakrsno nasuprotno smještene, trokutasto su jajaste, dugi 1-3 mm, zelene su i ljuskave, cjelovita ruba, kada se smrve među prstima neugodno mirišu kao i grančice. Do otprilike 10. godine igličasti su i oštri, tada postanu ljuskasti i prilegli uz grančice, istaknutog središnjeg rebra, na biljci ostaju oko 3 godine. Somina može biti jednodomna vrsta, no u pravilu je dvodomna, što znači da razlikujemo muške i ženske biljke. Muški cvjetovi su svijetlosmeđi i jajasti češeri dugi oko 5-7 mm, na kratkoj stapci,imaju 10-14 prašnika. Ženski cvjetovi su zeleni, u početku su uspravni, kasnije povijeni prema dolje, smješteni na kratkim stapkama, građeni su od 4-6 sjemenih ljusaka od koijh svaka nosi jedan sjemeni zametak. Cvate od travnja do lipnja. Plodovi su jajasti do okruglasti, promjera oko 5-10 mm, u početku su plavkastozeleni, dozrijevaju u jesen iste ili u proljeće sljedeće godine kada postanu crni. Sadrže tri žutosmeđe, tvrde, ovalne, bridaste, više-manje izbrazdane sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u središnjoj i južnoj Europi, te uzapadnoj i srednjoj Aziji. Staništa su joj suha, topla, krševita i neplodna, najčešće bazična tla, nalazimo je u brdskom i pretplaninskom pojasu iznad visine 1000 m nadmorske visine. Zaštićena je vrsta. Ponekad se uzgaja kao ukrasna biljka u parkovima i perivojima. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama tijekom ljeti ili cijepljenjem (ukrasni kultivari). Rast joj je spor, traži sunčano mjesto, otporna je na sušu i gradska onečišćenja, zbog dobro razvijenog i razgranatog korijenskog sustava dobro veže tlo.

Od značajnijih kultivara spominju se:

  • Cupressifolia‘ – nizak grm s uzdignutim granama, iglice su većinom ljuskaste, igličaste su u sredini biljke ili na donjem dijelu
  • Tamariscifolia‘ – također nizak grm do 1 m visine, grane su uspravne, iglice su igličaste i bodljikave

Etimologija

Latinsko ime roda Juniperus potječe od riječi juvenis (mlad) i parere (roditi), jer se somina koristila kao sredstvo za abortus. Ime vrste sabina svjedoči kako su Sabinjanke (drevni narod srednje Italije) koristile listove somine kao sredstvo za pobačaj.[1]

Na stranim jezicima nazivi su savin juniper, savin (eng.), Sadebaum, Stink-Wacholder, Gift-Wacholder, Sefistrauch, Sebenstrauch (njem.), genévrier sabine (fr.), ginepro sabina, erba sabina, cipresso dei maghi (tal.), sabina rastrera (špa.), smrdljivi brin (slo.).

Upotreba

Cijela biljka je otrovna, ako se konzumira izaziva žarenje ždrijela, krvavo povraćanje i proljeve. Svi dijelovi biljke sadrže eterično ulje, pogotovo plod i iglice, koje je smrtonosno otrovno zbog klijenuti središnjeg živčanog sustava.[2][3] Za druge životinje je također otrovna, životinje na ispaši otruju se brsteći grančice, kod goveda završe smrću.[4]

Galerija fotografija

Podijeli