Smeđa slezenica
Asplenium trichomanes
Karakteristike
Smeđa slezenica (Asplenium trichomanes L.) je trajna paprat iz porodice slezenica (Aspleniaceae). Podanak je kratak i slabo razgranat, prekriven tamnosmeđiim ljuskama koje imaju tamnu središnju prugu. Listovi su zimzeleni, mogu biti i do 40 cm dugi i jednostruko su perasto razdijeljeni na 15-40 plojki koje su u donjem dijelu međusobno udaljene, gore su zbližene, cjelovite ili malo urezane, na licu su gole a na naličju tek malo obrasle kratkim dlakama. Peteljka im je elastična, sjajna, crvenosmeđa ili crnosmeđa,do 4 puta kraća od plojke. Sorusi se nalaze na donjoj strani plojki i zaštićeni su tankom kožicom. Spore dozrijevaju u srpnju i kolovozu.
Stanište
Rasprostranjena je po gotovo cijelom svijetu, nalazimo je kako raste u pukotinama stijena i kamena ili u polusjenovitim i sjenovitim šumama, od nizina do pretplaninskih područja. Koristi se kao ukrasna biljka za ozelenjivanje suhih zidova i kamenjara.
Etimologija
Latinsko ime roda Asplenium potječe od grčke riječi splen što znači slezena. Ime vrste trichomanes (trichoma – dlaka) ukazuje na izgled podanaka koji je gusto prožet sitnim, dugim dlakama. Na stranim jezicima nazivi su maidenhair spleenwort (eng.), Braunstieliger Streifenfarn (njem.), fausse capillaire, doradille capillaire, doradille chevelue, capillaire des murailles (fr.), asplenio (tal.), culantrillo menudo (špa.), rjavi sršaj (slo.), okrugla sleznica (sr.).
Upotreba
U narodnoj medicini smeđa slezenica slovi kao lijek kod bolesti dišnih puteva, no danas ne nalazimo na njezinu primjenu baš često.
Galerija fotografija
Literatura
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
